MIRELA POLITIČKI BLOG
11.12.2009.
Za koga glasati!?
Za ovaj komentar su povod dvije stvari.
Prva je vijest koja je iz Hrvatske došla do mene da se za izbor za Predsjednika države počela raditi izborna matematika. Primjenjuje se negativni pristup koji od prilike izgleda ovako:
Nikako ne želim pobjedu određenog kandidata, stoga ću glasovati za manje zlo koje po mome mišljenju ima najviše šansi pobijediti. Tako se stvara efekat stada koji kreće za ovnom
koji ima najglasnije zvono. Na stranu činjenica da ta logika ima nekog smisla kada se biraju zastupnici u Sabor, ali sada ne. Najbitnija stvar koju hrvatski birači trebaju shvatiti je da treba
dati glas kandidatu koji je u oporbi. Naravno da time ne mislim na aktualnu saborsku oporbu, već na OPORBU saboru. Oporbu ovom Saboru kakvog danas imamo. Mislim na oporbu današnjoj
politici, kriminalu, rastakanju osnovnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti – mislim na oporbu uništavanju Hrvatske. Na jednoj strani su dva kandidata, Tuđman i Jurčević koji znače
okretanje stranice i obnovu zemlje a na drugoj svi ostali, politička mafija gdje su svi kandidati zapravo isti. Nije važno kako se zovu ili koju političku formaciju predstavljaju.
Među njima nema ama baš nikakve razlike.
Pratim odgovore na pitanja o akademskoj šutnji. Nisam mogla vjerovati sama sebi. Hrvatska se nalazi na prekretnici – ili nastaviti stopama Mesića i uništiti sve što imamo, a što je koštalo krvi naših najboljih sinova, ili ugledati tračak svjetla na kraju tunela. A ti naši intelektualci i veliki znanstvenici (na sreću ne svi) na jednostavno pitanje tko je po njihovom mišljenju najkvalitetniji kandidat odgovaraju: “Ni jedan”. Valjda zbog toga jer smatraju sebe uzor-kandidatom i svatko tko nije njihov klon ne može odgovarati. Hrvatska MORA izabrati novog predsjednika. Ta neodlučnost, ziheraštvo, neopredjeljenost, u ovom trenutku ne koristi Hrvatskoj. To je poziv da se ne izađe na glasovanje a znamo čemu to vodi. Ljevica izlazi na izbore kao vojska. Niti jedan njihov glas ne će nedostajati. Zar je tako teško tim vrlim znanstvenicima pogledati koje su kompetencije Predsjednika države a koja su područja gdje on može djelovati samo kao savjetodavac te prema tim parametrima pošteno reći hrvatskim biračima što misle – koji je najbolji kandidat. Drugi povod je pismo Slobodana Langa koje mi je nedavno ponovno došlo do ruku a u kojem analizira predsjedničke kandidate i s jasnoćom i logikom koja mu je svojstvena iznosi njihove karakteristike. Njegov izbor i preporuka hrvatskim biračima su dva jedina stvarno kvalitetna kandidata Tuđman i Jurčević. Potpuno se slažem s Langom u njegovim procjenama. Ostaje samo dodati da vrijeme za Jurčevića tek treba doći. Nadajmo se što prije. Danas nam je potreban Tuđman ne samo zbog njegovih osobnih vrijednosti kao čovjeka i snage njegovih ideja već i zbog velikog iskustva koje je stekao u međunarodnoj politici u vrijeme stvaranja hrvatske države te poznavanja zakulisnih i prljavih igara svjetskih moćnika koji i dalje, zahvaljujući našoj političkoj mafiji uništavaju Hrvatsku. Nadam se da će i Jurčević razumijeti tu činjenicu. Tuđman je u ovom trenutku naša šansa da Hrvatska dobije predsjednika kakvog zaslužuje i ne smijemo ju propustiti. Situacija u kojoj se nalazi zemlja ne dozvoljava nam taj luksuz.
Maja Snajder
10.12.2009.
Dr Franjo Tuđman
Franjo Tudjman - prvi predsjednik obnovljene hrvatske srednjevjekovne suverenosti
Dr. Franjo Tudjman i hrvatske domoljubne snage su uz Božji blagoslov uspjeli obnoviti srednjevjekovnu hrvatsku državnost, obraniti u nametnutom ratu kroz srpsku fašističku agresiju (Crnu Goru ne zaboraviti) i na veliko čuđenje svjetskih centara moći i tajnih službi, ne samo stvoriti vojsku za obranu drzave i uspostavu vojne ravnoteže nakon nametanja embarga na uvoz oružja napadnutim zemljama (dobra osnova za tužbu protiv UN-a i EU-a da u Hrvatskoj postoji i jedan političar koji želi dobro Hrvatskoj) već i tako uvjerljivo i nadmoćno pobijediti, otpuhati drskog, napuhanog i arogantnog (po Velikoj Britaniji i Francuskoj nepobjedivog i odlično organiziranog srpskog agresora) velikosrpskog agresora kroz Bljesak i Oluju.
Vodja hrvatskog naroda u olujnim vremenima po Božjem blagoslovu
Ovaj cijeli period 1991. – 1995. je bio jedno veliko čudo najprije Božje i svih hrvatskih branitelja, Tudjmana i domoljubnih snaga. Posebno, kada se vidi danas koliko posrbice (Jugoslaveni, srbofili, HHO, udbaši i co.) još uvijek imaju utjecaja u hrvatskim političkim, medijskim, ekonomskim, kulturnim strukturama. Najbolji primjer je i HTV gdje se dočekuju Velikosrbi bez riječi isprike hrvatskom gledateljstvu da za svoj novac mora gledati one, koji su bodrili velikosrpske koljace (Tijanić, Karić itd.) a po Galiću će uskoro i Brena ponovno na YU-HTV.
Dr. Tudjman je sa svojim narodom i uz Božji blagoslov napravio nemoguće i oslobodio Hrvatsku, a u BiH prisilio do nogu potučene Velikosrbe na
potpisivanje mira inače bi HV i HVO za dva dana bili na povijesnoj hrvatskoj granici, Drini.
Dr. Tudjman je puno veći političar od izdajnika J. B. Tita - najveći političar 20. st.
Po ostvarenom i po nepovoljnoj konstelaciji snaga Tudjman ide u red najboljih političara u ovom stoljeću, mislim da nijedan političar nije imao ovako nemoguću situaciju i da je napravio tako puno. Jedini problem koji baca sjenu na ove ogromne uspjehe je hrvatska diplomatska i medijska naivnost i neulazak u vojno već oslobodjenu Banja Luku (Srbi su bili u onom, što najbolje znaju, kada Hrvati imaju bar pračku - bežaniji iliti poznata srpska defanzivna taktika, kada nisu civili u pitanju već hrvatski bojovnici).
Hrvatska je morala ići do kraja u BiH jer inače hrvatska granica nije geostrateški sigurna. Ali ovo se ne može Tudjmanu samom zamjeriti, da je uopće vodio naciju u suverenost, obranio i pobijedio sam protiv cijelog političkog svijeta i vladara zemaljskom silom, oslobodio Hrvatsku je velika i ogromna stvar, ali u BiH je Hrvatska lakomisleno i glupo prokockala kapital stečen krvavim vojnim pobjedama, što se nije smjelo dogoditi. Isto tako je dopušteno osnivanje antihrvatskih tobožnjih civilnih udruga, preoblačenje kaputa Titovih stupova drustva kao N. Pavića, Z. Puhovskog, J. Perkovića itd.
Tuđman nije imao diplomaciju, nije imao jednog Nikolu Pašića, naravno na hrvatskoj strani, nije imao jednog pametnog čovjeka koji bi
diplomatski učinio ne maksimum, nego jedan najobičniji diplomatski minimum. Sada se nalazimo u nemogućoj situaciji, da je Hrvatska nakon pobjednika u BiH spala na ugrožene Hrvate u BiH koje nitko
ne shvaća ozbiljno, a najmanje službeni Zagreb.
Tuđmanovo velebno djelo je stvaranje države - nadogradnja je pred nama
Hrvatska je propustila bolje kapitalizirati svoje vojne pobjede u BiH i to nam se sada vraća kao bumerang. Ja bih se usudio tvrditi da je i zato kriv utjecaj starih udbaša, posrbica i ostalih koji su se infiltirali u hrvatske vojne, špijunske i političke strukture (pogledaj slucaj J. Perković, ubojstvo M. Baresića, premlaćivanje branitelja Vukovara Jastreba itd.). Kada njima Englezi plate, nađu oni dobre razloge da HV ne uđe u Banja Luku i da Tuđmana u to uvjere. Ne vjerujem, da se nije moglo i moralo više ostvariti.
Nijedan narod ne poklanja tako krvavo stečeno kao Hrvati, nijedan narod nema politiku, koja je toliko protiv samog sebe uperena, naravno, ne protiv njih jer oni dobivaju lovu od stranih gazda da rasprodaju Hrvatsku, da unište HV itd. A mogli bi biti tako jaka i ponosna država. Tuđman je pokazao pravi put, ali nije mogao on sam sve. Da smo imali ove današnje političke glupane i egoistične veleizdajnike nikad ne bi bilo pobjede 1995., nikad se ne bi ništa radilo, što bi Hrvatskoj koristilo.
Kao sto su primili skandalozne optužnice protiv hrvatskog vojnog i političkog vrha i pristali na akcijski plan na preostalu hrvatsku političku pamet, isto tako bi priznali SAO Krajinu radi ulaska u EU, priznali bi i velikosrpsku vojnu pobjedu, da se od njih tada to tražilo. Hrvatska ima sreću da je 1990. imala F. Tuđmana, a ne jednog sitnog šarmera i bivšeg udbaša Stipu Mesića ili jednog EU janjičara Ivu Sanadera i pobratima posrbicu Ivicu Račana.
Hvala ti Svevišnji na realizaciji suverenosti i da se opet vije hrvatska šahovnica diljem svijeta, gdje Hrvati žive i nastupaju pronoseći našu slavu kroz tvoj Blagoslov, kakav ima malo naroda.
Hvala ti na hrvatskom Mojsiji Franji Tuđmanu koji nas je izbavio iz velikosrpskog ropstva i političkih stranputica hrvatskih posrbica
takozvanih Jugoslavena.
Tuđmanova veličina raste iz dana u dan kroz nesposobnost hrvatske aktualne politike
Franjo Tuđman je bio pravi čovjek, državnik i vizionar koji je volio svoj narod i svoju zemlju. Danas imamo samo sitne političke lopove, štakore i ulizice, koji znaju samo slušati, što im naši vjekovni neprijatelji kažu, nema tu mjesta za suverenost, hrvatski narod i poštivanje naše slavne povijesti. To je za njih mrak tuđmanizma a ne vide, da je narodu odavno pao mrak na oči i da ih nitko više ne shvaća ozbiljno osim medija koji kao i oni služe stranim interesima.
U okolnostima u kojima si stvarao državu bilo je puno zamki i puno mogućnosti da se pogriješi, bio si od strane nebeskih zaštitnika tako vođen da Hrvati budu svoji na svome i da pobijede sami protiv svih. Imao si svoj narod, najbolje ratnike i vjeru u Dobro, sve ono čega hrvatska politika više nema. Oni imaju EU, SiCG, četnike i antihrvatske udruge i medije, tj. sve za put u pakao. Nakon tvoje smrti se pokazalo koliko je nemoguće glupa i nesposobna hrvatska politika. S takvim Titovim kadrovima, udbašima, posrbicama i privatizatorima stvarati državu u ratu je bilo najveće političko čudo u 20. stoljeću. Dogodio se Blagoslov i ujedinjeni hrvatski narod kojega ni 3. armija u Europi i udružene četnicke snage, monoliti prosrpski lobi u EU i UN-u te embargo na uvoz oružja nisu uspjeli slomiti.
Pomolit ćemo se za Tebe, zahvaliti se Svevišnjem i zapaliti svijeću. Zahvalit ćemo ti što nisu uspjeli uništiti našu vjeru i nadu, nisu uspjeli ponovno ubiti Hrvatsku, gdje si i Ti u svojoj mladenačkoj zabludi sudjelovao, nije se ponovio toliko željeni Bleiburg od strane EU-a i međunarodne zajednice. Imao si veliko neustrašivo hrvatsko srce kojemu je strah bio nepoznat, ljubav prema Domovini motivacija i vjera u svoje nepobjedive hrvatske ratnike. Ti si u njih vjerovao, oni su to opravdali, zato smo po Blagoslovu Hrvati i pobjednici.
Otisao si od nas i usao u vječnost kao hrvatska politicka legenda.
Znam da ti nije lako gledati ove bijednike koji sada sjede u foteljama, koje ste im ti, ujedinjeni hrvatski globalni narod i branitelji omogućili.
Otišao si kao pobjednik i kreator hrvatskog političkog i vojnog čuda. Imao si veliko srce i nisi kaznio posrbice i komunjare, zato ti zahvaljuju detuđmanizacijom. Nisi bio krvožedan kao Tito da ih pošalješ na onaj svijet, što su oni napravili sa cijelom porobljenom državom Hrvatskom, nisi ih čak ni sudio, to ti je jedina mrlja na tvom velebnom djelu za hrvatsku državu i naciju.
Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si ljubio i kojoj si vratio ponos pobjednika, te što si omogućio da se zna za hrvatsko ime u svijetu. To ti hrvatski narod zaboraviti nece nikada. Što ti mi zahvaljujemo oni ti ne mogu oprostiti (EU, SiCG, Stipe Mesić, Velika Britanija itd.). Poštivanje Ustava je u današnjoj Hrvatskoj najveći vic. Čemu Ustav kada ima Brüssel, London (Hag) i Beograd (slučaj Jović).
Živi u vječnosti pobjednika, pobjednički hrvatski narod te neće zaboraviti, naprema tvojoj veličini i sjaju današnja hrvatska politika je tek samo EU-tanazirani mrak tj. plan B za Hrvate nakon četničkog noža i genocida.
Vječni pozdrav pobjedniku od pobjednika, tvojih Hrvata. Čekamo novog pobjednika da Hrvatskoj osvane novi dan hrvatske politike i hrvatskog puta, političke neutralnosti, umjesto utapanja u novom ropstu novo stare EU-YU-integracije koja po hrvatskom Ustavu nije moguća.
Tomislav Kralj
30.10.2009.
Bože čuvaj Hrvatsku!
Današnje narodonosno, da ne kažem političko stanje u Republici Hrvatskoj, ali i u cjelokupnom hrvatskom
nacionalnom corpusu rasutom skoro po svim paralelama i meridijanima, dalo bi se opisati sa samo pet suvislih riječi - Nema tko povesti ovaj narod!? Nema ga tko izbaviti - iz dužničkog ropstva, iz
bezakonja, nevladavine prava, gubitka nacionalnog ponosa, europoklonstva, apatije i beznađa, da ne spominjem i siromaštva, nezaposlenosti, besperspektivnosti. Nema mu tko otvoriti vizije,
otvoriti nove horizonte budućnosti. Nema tko uzeti u svoje ruke metlu i za svagda u njemu pomesti - sve ono što ne valja.
Zar je
Narod poput vode koja teče tamo kamo joj se napravi kanal. Povijest nas uči da su se veliki događaji i reforme u životu nekog naroda događali upravo onda kad su se na njegovoj političkoj
pozornici pojavile snažne ličnosti. Pogledajmo našu predsjedničku ponudu - ona je manje više proizišla iz postojećih političkih stranačkih i karijerističkih, eurofilskih, jugonostalgičarskih,
različitih interesnih, pa i „kumovskih“ struktura. Kakve strukture takvi i kandidati! Niti traga o nekoj snažnoj ličnosti. Manje više
samo protokolarac do protokolarca, karijerist do karijeriste.....! Kod većine čim progovore izbija na površinu činovnički mentalitet europoslušnika.
A pritom, gle, i veliki „znalci“? Jedan ne zna kad je započeo I. Svjetski rat, jedna misli da je u Sarajevu sudbonosne 1914. g ubijen neki austrijski car, jedan obilazi svoja imanja u uvjeravanju tv gledatelja da je sve to stekao pošteno i sposobnošću, a kojim „poštenjem i sposobnošću“ bi vodio i državu samo da mu narod ukaže povjerenje.
Drugima su puna usta antifašizma, kao da je Hrvatska bila i zauvijek ostala najveća fašistička zemlja u svijetu. Jedan obilazi europske metropole, kao svijet ga hoće, pa htjet će ga i njegov narod jer on će ako se odluči na kandidaturu zasigurno i pobijediti. Jedan angažira Obamine izborne savjetnike, kao da oni imaju ikakvog pojma o Hrvatskoj. Jednima su puna usta Europe i položaja Hrvatske u tom europskom „raju“, i da druge budalaštine kandidata koji se nude da bi vodili ovaj narod i ne spominjemo, a njih par nacionalno orijentiranih, nemaju šanse niti da primirišu velike tv ekrane, pa široki slojevi naroda ne mogu ni znati što zapravo zagovaraju i ako zagovaraju što li uopće i oni nude?
Otkud brojnim među njima moralna i ljudska hrabrost da se s takvim „znanjem“ nude za vođe naroda? Nije ovo kazališna predstava ili kviz – Tko želi biti milijunaš? Hrvatski narod je uz sve svoje veliko neobrazovanje, istovremeno i visoko intelektualni narod s mnoštvom vrlo sposobnih, jakih intelektualaca i poštenih ljudi, pravih erudita, kako onih u Domovini, a možda još i više u Dijaspori, koji su uspjeli i u znanstvenom i u poslovnom velikom svijetu i uživaju i stručni i ljudski ugled na sve strane. I među njima ima zasigurno više vrlo kvalitetnih ljudi po znanju i sposobnosti za tu funkciju, ima jakih intelektualaca, ljudi velikog kapaciteta, ali nemaju kapital ili „organizirano zaleđe“ koji bi im pomogao da se kandidiraju.
Pogledajmo na primjer - Tibetanski narod koji je, nažalost, kao mali narod na ogromnom prostoru, zbog brojčano prenaseljenog naroda u susjedstvu, izgubio svoju slobodu. Kako oni biraju svoga vođu? Ne iz redova onih koji mu se sami nude ili iz redova onih koje mu nude političke i interesne strukture, ne iz redova karijerista. Oni sami traže među narodom svoga vođu, svoga duhovnog i narodnog Dalaj Lamu. I mislim da nikada do sada u tome nisu pogriješili.
Gdje su našim kandidatima programi? Jedva da ga ima iti jedan jedini i u najmanjim tragovima, pa ću im
zato postaviti nekoliko pitanja;
Tko će od njih objediniti dva podjednako velika hrvatska nacionalna corpusa; narod u domovini i iseljenu Hrvatsku – u jedan duh i u jedno tijelo. Tko će spojiti njihove energije u zajedničku sinergiju radi političkog, gospodarskog, kulturnog i svakog drugog obostranog interesa i napretka?
Tko će slomiti ideološke razlike koje naš narod sve više dijele po povijesnim, političkim i drugim razdjelnicama? Tko će iz političkog života ukloniti komunistički mentalitet, koji gotovo više nigdje u Europi u tolikoj mjeri nije prisutan kao u Hrvatskoj? Treba ukloniti svaki lijevi, jugonostalgičarski, ali jednako tako i svaki desni s natruhama neprihvatljivih preživjelih ideologija.
Tko će među njima zaoriti glasom Istine jednako za Jasenovac tako i za Bleiburg, da jednom zauvijek s leđa skinemo to pvijesno breme i okrenemo se budućnosti.
Tko će od njih nagaziti nogom na glavu kriminalne hobotnice koja je već posvuda pustila svoje krakove u kriminalno podzemlje i nadzemlje.
Tko će od njih staviti pod državnu kontrolu ogromnu mrežu kojekakvih menadžera koji su se oteli iz ruku vlasti i njene kontrole i koji harače i iznutra bezobzirno uništavaju cjelokupno naše gospodarstvo.
Tko će od kandidata uvesti u državu i u sve njene strukture – rad, red i odgovornost?
Tko će od njih zaštiti hrvatski nacionalni corpus u susjednoj BiH, koji je doveden u vrlo teško i dalje nepodnošljivo stanje?
Tko će od njih zaštititi Domovinski rat od daljnje sulude kriminalizacije i progona kako na međunarodnom sudu, tako još gore na domaćim sudovima?
Tko će od njih stati pred radništvo i reći – dosta je vašeg izrabljivanja i vaše radne nesigurnosti, mi želimo socijalnu i pravednu Hrvatsku za sve njene građane. Rad treba postati izvor blagostanja, a ne sama pozicija bilo gospodarska ili ona politička?
Tko će od njih stati pred lice nacije i reći – mi smo jedan od najstarijih naroda u Europi i ni pod kakvu cijenu ne smijemo dopustiti izumiranje svog naroda. Učinit ćemo sve da pokrenemo natalitet, a ponajprije kroz zaštitu žene, majke i trudnice?
Tko će od njih stati pred branitelje, a da ga braniteljska struktura u ogromnoj većini dragovoljno prihvati kao svog vrhovnog zapovijednika u miru i u koga će imati neograničeno povjerenje?
Tko će od njih biti koji će viknuti – Za mnom! U obranu naše Hrvatske i hrvatskih nacionalnih interesa, ne samo na bojnom, već i na političkom, gospodarskom, kulturnom, sportskom, znanstvenom, pravosudnom, prosvjetnom i svakom drugom polju i sl.?
Tko će od njih, po svojim kvalitetama i po svome svjetonazoru, te po životnoj filozofiji od cjelokupnog nacionalnog corpusa u Domovini i iseljeništvu biti prihvaćen kao Predsjednik svih državljana RH i kao predsjednih svih Hrvata na nivou svijeta?
Tko će od njih konačno na ravnopravnoj nozi pregovarati s Europom i njenim birokratskim strukturama, a da se više ne ponižava Hrvatsku i njen cjelokupni narod?
Tko će od njih dovesti u red sredstva priopćavanja kojima su Domovina i njene vrijednosti – zadnja rupa na svirali. Zar ljudi koji bi bili samo protokolarni predsjednici?
Tko će od njih pokrenuti svekoliku reformu države i njenih struktura, a bez koje reforme našoj državi i njenom narodu nema budućnosti?
Tko će od njih ponovno uspostavit hrvatsko nacionalno bankarstvo?
Tko od njih može postatii otac svenacionalnog jedinstva, cjelokupnog nacionalnog corpusa pa ma gdje se njegovi pojedini dijelovi nalazili, i o svima jednako voditi brigu?
Tko će među njima biti čovjek koji će biti odraz stremljenja svog naroda, čovjek koji će svojom političkom filozofijom sublimirati njegovu povijest, njegovu sadašnjost i kao vizionar i njegovu budućnost, a to može samo čovjek ako dolazi iz duše naroda?
I da dalje ne duljim – Tko će od njih učiniti da Hrvatska vlada sama nad sobom - radom, redom, istinom, pravdom, poštenjem, čovjekoljubljem i domoljubljem?
Zar to sve može učiniti netko od onih koji se odreda nude samo za predsjednika protokolarnog tipa?!
Mile Prpa
23.10.2009.
Hrvati ne smiju imati svoju politiku !
Vrlo je znakovit položaj hrvatskog naroda na ovom prostoru.Političke prilike u Hrvatskoj od osamostaljenja do danas 2009.godine veoma su znakovite. Prvih deset godina kad je na čelu države bio Franjo Tuđman uklapalo se u hrvatske nacionalne interese. Zapravo politika je vođena kako to većina Hrvata hoće. U prvom redu Hrvatska je trebala biti moderna Evropska država koja će se uklapati u sadašnju Evropu po načelu pravednosti. To znači da europski političari neće tajno ni javno pritiskati hrvatske političare u smislu da ovi postanu njima potpuno podložni , te da vode politiku evropskih uglavnom liberalnih krugova. To nije bilo moguće u vrijeme vladavine Franje Tuđmana jer je on tražio da Hrvat sam odlučiva o svoj sudbini ( govorio je: „Hrvatska puška o hrvatskom ramenu“). To se naravno nije svidjelo većini europskih političara posebno onih lijeve orjetancije. Tu je držim bila i najveća opstrukcija predsjednika Tuđmana od strane evropskih političkih krugova. Najbolja potvrda ovoj tezi je da nitko od evropskih državnika nije mu došao na sprovod. To je bila jedna velika pljuska evropske politike hrvatskoj nezavisnosti. Krajnje je smiješno i tužno istovremeno da evropski političari dolaze na pogreb srbijanskog premijera, a Srbija je agresor na većinu država nastalih raspadom Jugoslavije. Na taj način evropska politika sama sebi skače u stomak i ne može biti ogledalo malim državama.Ni rata na Balkanu ne bilo da ga svjetske sile nisu dopustile. To se najbolje može ilustrirati sljedećim primjerom. Vijeće sigurnosti UN uvelo je 1991. godine „Embargo na uvoz oružja na prostor država bivše Jugoslavije“. Kako je agresor država Srbija i Jugoslavenska narodna armija u kojoj su ostali samo Srbi i malo Makedonaca i Crnogoraca bila naoružana do zuba ništa se nije poduzelo da se razoruža ta velika sila. Ako je svjetskoj politici bilo nemoguće razoružati tu vojsku koja je pošla na osvajanje jugoslavenskih republika, zašto su uveli zabranu uvoza oružja za Hrvatsku i BiH. Koje su bile predhodno razoružane od strane te JNA. Uvođenjem Embarga na uvoz oružja svjetska se politika priklonila agresoru Srbiji i njezinoj vojsci i kazala im eto mi smo Hrvatima zabranili da se naoružavaju, a vi sad udarite po njima. Tako su oni oprali svoj prljavi obraz. Nisu se kažu miješali u rat na Balkanu, a zapravo su ga svojim Rezolucijama Vijeća sigurnosti UN podržavali. Toj i takvoj svjetkoj politici odupirao se predsjednik Tuđman, pa je zato bio do krajnih granica omalovažavan od svjetskih državnika. Međutim on je ostao popularan u svome hrvatskom narodu koji ga je do zadnjega dana života slavio i veličao. Postoje u Hrvatskoj krugovi koji šire dezinformacije o prvom hrvatskom predsjedniku, jer su sluge okupatora hrvatskog imena. Oni koji govore da je zajedno sa Miloševićem dijelio Bosnu i Hercegovinu. Postavlja se pitanje da li bez pristanka međunarodne zajednice (SAD, Velika Britanija, Francuska i Rusija) je moguće podjeliti i jedan kvadrat bilo čije zemlje. Jasno je da nije moguće. Zato su floskule koje ti izmišljatelji pokušavaju podvaliti Tuđmanu su obične udbaške smicalice koje su karakteristika smicateljima koji ih iznose. Naravno da su najglasniji takvozvani Hrvati koji se dodvoravaju svojim oponentima iz Europe i svijeta, a koji Hrvatsku gledaju kao malu fašističku tvorevinu, iako su svjesni da to nije točno, ali za trnutnu politiku može se upotrijebiti i obični pjevač da se pokaže fašistoidnost naroda u kojem su sve ustaše pobili partizani. Međutim ova opstrukcija dobro dođe da se Hrvatsku slomi do kraja, da bude kao i do sada žrtveno janje cjelog Balkanskog poluotoka. Iako dr Ivo Sanader nije izrjekom rekao koji je glavni razlog njegove ostavke, iz ovog gore navedenog lako je zaključiti. Hrvati ne smiju imati svoju politiku. Njihova politika mora biti ona koju će zagovarati interesi evropskih država (prije nabrojene).
Bez obzira što o tome Hrvati mislili. Hrvati su i do sada bili talac te evropske politike i biti će i ubuduće. Naravno da će ta politika u Hrvatskoj naći uvijek one ulizice i hoštaplere koji će gurati Hrvatsku tamo di joj nije mjesto. Pronalaziti fašiste, ustaše kad zatreba evropskim političkim mentorima i od čestitih Hrvata praviti nakaradne stvorove za potrebe takve mašinerije. Nadati se uz Božju pomoć da naš hrvatski narod prođe i tu kalvariju koja znade biti podmuklija od rata. Jer u ratu se vidi gdje padaju granate i od koga, dok je u politici to često pokriveno folijom prepredenih političara.
Ante Milić
2009. rujan 09
2009. kolovoz 27
Križ skida mržnja, a ljubav ga postavlja
IN HOC SIGNO VINCES!
Godine 312 pred samu bitku kod Mulvijeva mosta, rimskom Caru
Konstantinu, prema legendi, ukazao se križ s natpisom - In hoc signo
vinces! (U ovom znaku pobjeđuješ). Car je odmah naredio da svi vojnici
na svoje štitove stave znak križa. U tom znaku je hametice porazio
vojsku uzurpatora Maxencia. To je bio uvod u Milanski edikt kojim je
po prvi put kršćanstvo izjednačeno sa drugim religijama u Rimskom
Carstvu, ili jasnije kazano - kršćanstvo dobilo slobodu javnog
djelovanja. U svakom slučaju riječ je o jednom od prijelomnih
trenutaka u povijesti kršćanstva. Od tog momenta križ je pobjedonosno
postao javni znak i simbol koji predstavlja misterij Krista.
Križ nikako nije ideološki znak ili simbol, on je mnogo, mnogo više -
križ je simbol misterija žrtvovanja za ljubav čovjeka, misterij
Krista. Političke simbole na javna mjesta postavljaju političke
pristaše, a skidaju ih politički protivnici. Sa križem je situacija
posve drugačija. Križ postavlja Ljubav, a skida ga Mržnja - želi ga
Dobro, a ruši ga Zlo. A Ljubav i Mržnja, te Dobro i Zlo su generalne i
vječne kategorije i nemaju ništa zajedničko s nekim političkim
pokretom ili ideološkom usmjerenošću. Kao što su dan i noć vječni i
nemaju nikakve veze sa politikom.
Ako se sa najvišeg državnog mjesta poziva na izbacivanje križeva iz
javnih prostora, to pokazuje da u toj državi do kraja ne vlada
sloboda, prvenstveno ne ona vjerska i da to državno uređenje nije do
kraja sačinjeno po mjeri 95% kršćanskog stanovništva u slučaju
Hrvatske, koje prihvaća križ i po njemu pokušava živjeti.
Jednako tako, ako ne još i gore, bila bi naredba vlasti da se križevi
postave u sve javne prostore, institucije vlasti i slično. Križ
simbolizira misterij žrtve za ljubav čovjeka, zato se križu ne može
naređivati gdje će biti postavljen, jer njega postavlja Ljubav, a
skida ga Mržnja.
Iz jednostavnog razloga što Križ nije moguće pobijediti. To nije
uspjelo brojnim diktatorima i zločincima poput Dioklecijana, Napoleona,
Lenjina, Staljina, Broza, kao ni Narodnoj (komunističkoj) fronti
Španjolske kada su javno organizirali streljanje križeva i raspela po
gradskim trgovima, i sl. Skoro dvije tisuće godina postojanja Križa,
svakome, iti malo razumnom čovjeku pokazuje - da Križ nije moguće
pobijediti.
Zato svaki napad na Križ je sulud jer je to napad na Ljubav, koju
ljudi nose u svojim srcima. Ljubav se može pobijediti samo još većom
ljubavlju, a nikako nasiljem i mržnjom. Svaka politika, osim politike
Dobra je pred Križem nemoćna. A Krist je najveća Ljubav koja je do
sada u povijesti poznata. Mrze ga i ne prihvaćaju oni koji ga nisu
upoznali, ili se nisu potrudili upoznati ga.
Zato oni koji javno pozivaju na izbacivanje križeva iz javnih
prostora, gdje nisu ni unešeni po nečijoj naredbi, a najmanje po
naredbi vlasti, pokazuje da takva osoba u sebi samoj nema izgrađene
duhovne vrijednosti, i da zapravo ne zna i sama što govori, a još
manje što u javnosti znače njezine nebulozne izjave o križu. To
posebno bolno osjeća cijela Hrvatska iz dva razloga. Prvi je svakako
što je Katolička crkva u Hrvata, neusporedivo najzaslužija za kakav
takav opstanak ovog naroda na njegovome tlu, a druga je što su naši
branitelji u Domovinskom ratu nosili krunice s križem oko svojih
vratova - i sada njihov vrhovni zapovijednik u miru naređuje da se
križevi izbace iz javnih prostora.
Za nešto više od dvadesetak godina, točnije 2033.g napunit će se ravno
dvije tisuće godina od razapinjanja Krista na križ na Golgoti. I
dogodit će se da će te godine po čitavom svijetu na brdima i
uzvisinama biti postavljeno na tisuće križeva i to vrlo velikih. Kao
što su jednako tako i brojni križevi postavljeni i 1933. g.
In hoc signo vinces - i ti naša Hrvatska! I zato ti je krajnji čas da
na ovim predstojećim predsjedničkim izborima izabereš kršćanskog
vladara, da se vratiš tradiciji hrvatske srednovjekovne države, kada
su naši odreda časni kneževi i kraljevi isticali da su - katolički
vladari. A jednako tako kasnije i naši časni banovi. I na kraj pameti
im nije padalo da naređuju izbacivanje križeva, već su stalno isticali
da se bore - za krst časni i slobodu zlatu!
Mile Prpa
Godine 312 pred samu bitku kod Mulvijeva mosta, rimskom Caru
Konstantinu, prema legendi, ukazao se križ s natpisom - In hoc signo
vinces! (U ovom znaku pobjeđuješ). Car je odmah naredio da svi vojnici
na svoje štitove stave znak križa. U tom znaku je hametice porazio
vojsku uzurpatora Maxencia. To je bio uvod u Milanski edikt kojim je
po prvi put kršćanstvo izjednačeno sa drugim religijama u Rimskom
Carstvu, ili jasnije kazano - kršćanstvo dobilo slobodu javnog
djelovanja. U svakom slučaju riječ je o jednom od prijelomnih
trenutaka u povijesti kršćanstva. Od tog momenta križ je pobjedonosno
postao javni znak i simbol koji predstavlja misterij Krista.
Križ nikako nije ideološki znak ili simbol, on je mnogo, mnogo više -
križ je simbol misterija žrtvovanja za ljubav čovjeka, misterij
Krista. Političke simbole na javna mjesta postavljaju političke
pristaše, a skidaju ih politički protivnici. Sa križem je situacija
posve drugačija. Križ postavlja Ljubav, a skida ga Mržnja - želi ga
Dobro, a ruši ga Zlo. A Ljubav i Mržnja, te Dobro i Zlo su generalne i
vječne kategorije i nemaju ništa zajedničko s nekim političkim
pokretom ili ideološkom usmjerenošću. Kao što su dan i noć vječni i
nemaju nikakve veze sa politikom.
Ako se sa najvišeg državnog mjesta poziva na izbacivanje križeva iz
javnih prostora, to pokazuje da u toj državi do kraja ne vlada
sloboda, prvenstveno ne ona vjerska i da to državno uređenje nije do
kraja sačinjeno po mjeri 95% kršćanskog stanovništva u slučaju
Hrvatske, koje prihvaća križ i po njemu pokušava živjeti.
Jednako tako, ako ne još i gore, bila bi naredba vlasti da se križevi
postave u sve javne prostore, institucije vlasti i slično. Križ
simbolizira misterij žrtve za ljubav čovjeka, zato se križu ne može
naređivati gdje će biti postavljen, jer njega postavlja Ljubav, a
skida ga Mržnja.
Iz jednostavnog razloga što Križ nije moguće pobijediti. To nije
uspjelo brojnim diktatorima i zločincima poput Dioklecijana, Napoleona,
Lenjina, Staljina, Broza, kao ni Narodnoj (komunističkoj) fronti
Španjolske kada su javno organizirali streljanje križeva i raspela po
gradskim trgovima, i sl. Skoro dvije tisuće godina postojanja Križa,
svakome, iti malo razumnom čovjeku pokazuje - da Križ nije moguće
pobijediti.
Zato svaki napad na Križ je sulud jer je to napad na Ljubav, koju
ljudi nose u svojim srcima. Ljubav se može pobijediti samo još većom
ljubavlju, a nikako nasiljem i mržnjom. Svaka politika, osim politike
Dobra je pred Križem nemoćna. A Krist je najveća Ljubav koja je do
sada u povijesti poznata. Mrze ga i ne prihvaćaju oni koji ga nisu
upoznali, ili se nisu potrudili upoznati ga.
Zato oni koji javno pozivaju na izbacivanje križeva iz javnih
prostora, gdje nisu ni unešeni po nečijoj naredbi, a najmanje po
naredbi vlasti, pokazuje da takva osoba u sebi samoj nema izgrađene
duhovne vrijednosti, i da zapravo ne zna i sama što govori, a još
manje što u javnosti znače njezine nebulozne izjave o križu. To
posebno bolno osjeća cijela Hrvatska iz dva razloga. Prvi je svakako
što je Katolička crkva u Hrvata, neusporedivo najzaslužija za kakav
takav opstanak ovog naroda na njegovome tlu, a druga je što su naši
branitelji u Domovinskom ratu nosili krunice s križem oko svojih
vratova - i sada njihov vrhovni zapovijednik u miru naređuje da se
križevi izbace iz javnih prostora.
Za nešto više od dvadesetak godina, točnije 2033.g napunit će se ravno
dvije tisuće godina od razapinjanja Krista na križ na Golgoti. I
dogodit će se da će te godine po čitavom svijetu na brdima i
uzvisinama biti postavljeno na tisuće križeva i to vrlo velikih. Kao
što su jednako tako i brojni križevi postavljeni i 1933. g.
In hoc signo vinces - i ti naša Hrvatska! I zato ti je krajnji čas da
na ovim predstojećim predsjedničkim izborima izabereš kršćanskog
vladara, da se vratiš tradiciji hrvatske srednovjekovne države, kada
su naši odreda časni kneževi i kraljevi isticali da su - katolički
vladari. A jednako tako kasnije i naši časni banovi. I na kraj pameti
im nije padalo da naređuju izbacivanje križeva, već su stalno isticali
da se bore - za krst časni i slobodu zlatu!
Mile Prpa
2009. svibanj 16
Homilija biskupa dr.Ratka Perića na blajburškom polju
Na blajburškom polju pred oko 20 tisuća hodočasnika iz svih hrvatskih pokrajina i Bosne i Hercegovine , cijelog svijeta od Amerike do Australije okupilo se u austrijskom mjestu Blajburgu gdje
je krajem Drugog svijetskog rata počela agonija hrvatskih sinova i kćeri kad su engleske postrojbe zaustavile kolone hrvatskog naroda koji je bježao pred partizanskim divljacima, vratile ih
njima u ralje i tako je počeo krvavi Križni put hrvatskog naroda. Ovogodišnju svetu misu zadušnicu svim žrtvama Križnog puta predvodio je mons.dr. Ratko Perić, mostarsko - duvanjski biskup uz
koncelebraciju brojnih svećenika pristiglih na ovu komemoraciju. Sa strane ovog članka nalazi se link
propovijedi koju je izrekao preuzvišeni biskup.
propovijedi koju je izrekao preuzvišeni biskup.
2009. ožujak 02
Tko je jamio, jamio.....
„Vidjet ćete kako naši kradu. Svatko nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima, makrolopovima.
Navalit će na nas velike ptice grabljivice. Kako tada nas spasiti od nas?“
Bruno Bušić, 1975.
Prilikom ulaska na Općinski sud u Zagrebu umirovljeni hrvatski general Ljubo Česić Rojs je okupljenim novinarima podijelio knjigu "Tko je jamio, jamio"
17.11.2008.
http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php
Tko je jamio, jamio...
osamljen ne bje
Nije se posramio,
ćuzu ne vidje.
Jer vazda u ćuzi
čame gologuzi -
bijedni siromasi,
nek' Višnji ih spasi.
Po starom običaju
ćuze su za raju...
jok za "velikaše" -
što puk opljačkaše.
Tko je jamio, jamio...
Bog ga j' odalamio.
Oni koj' ne jamljahu,
na se ruke stavljahu
Umjesto da potrpraše
slavne nam jamaše
koje Zakon štiti -
jer odani su... Titi!
Split, Caffe bar Nostradamus, 18.veljače A.D. 2009. u 10.14 sati
Petar Vulić
Preneseno iz Knjige gostiju Zagvozd
Bruno Bušić, 1975.
Prilikom ulaska na Općinski sud u Zagrebu umirovljeni hrvatski general Ljubo Česić Rojs je okupljenim novinarima podijelio knjigu "Tko je jamio, jamio"
17.11.2008.
http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php
Tko je jamio, jamio...
osamljen ne bje
Nije se posramio,
ćuzu ne vidje.
Jer vazda u ćuzi
čame gologuzi -
bijedni siromasi,
nek' Višnji ih spasi.
Po starom običaju
ćuze su za raju...
jok za "velikaše" -
što puk opljačkaše.
Tko je jamio, jamio...
Bog ga j' odalamio.
Oni koj' ne jamljahu,
na se ruke stavljahu
Umjesto da potrpraše
slavne nam jamaše
koje Zakon štiti -
jer odani su... Titi!
Split, Caffe bar Nostradamus, 18.veljače A.D. 2009. u 10.14 sati
Petar Vulić
Preneseno iz Knjige gostiju Zagvozd
2009. veljača 15
Deklaracija o osudi procesa kardinalu dr.Alojziju Stepincu
Više o tome govori Vladimir Šeks na linku sa strane ove stranice.
2009. veljača 07
Neka samo pričaju
Poštovani predsjedniče Republike Hrvatske i pričat ćemo, nećemo šutjeti, jer je toga dosta bilo. Dosta nam je bila diskriminacija i zabrana govora u Jugoslaviji, sada smo u slobodnoj
domovini, neki kažu i demokratskoj, pa ako je tako i mi ćemo progovoriti.
Dana 17.siječnja 2009. godine, u Zagrebu održan je skup obilježavanja 65. godišnjice osnutka 10. zagrebačkog korpusa Narodnooslobodilačke vojske. Na tom skupu okupili su se Jugo nostalgičari, možete govoriti što hoćete, no upravo to jeste.
Iako govorite da svatko mora poštovati Ustav Republike Hrvatske, vi ga prvi niste poštovali i prekršili ste ga otkrivanjem u Haagu državnih tajni. Prvo ga vi ne poštujete kada govorite da ste stavili temelje za slobodnu Hrvatsku. Gospodo, nakon Jugoslavije i takozvanog bratstva i jedinstva Hrvatska je vodila 5 godina teške bitke, krv je tekla u potocima, a nizala se žrtva za žrtvom. Ti ljudi krenuli su u boj za domovinu i granice koje su bile još prisutne za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Ako niste upoznati s povijesti, upravo se 1941. godine, dana 10. travnja u Zagrebu proglasila putem radio prijemnika Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Nakon mnogo godina, stoljeća i bitaka za slobodnom Hrvatskom, proglasio ju je Slavko Kvaternik. Vi to nikada nećete priznati, jer pišete svoju povijest, a onu istinu povijesnu omalovažavate i izmišljate laži o istoj. Na vašem skupu, ne samo ovom, nego svim ostalim skupovima gdje se skupljaju nostalgičari, vrlo je vjerojatno da se baš nalaze među vama zločinci koji su već 1945. svoje ruke okrvavili nedužnim stanovništvom, nevinim Hrvatima, majkama i djecom Hrvatske.
Očito da niste svjesni da današnje Hrvatske ne bi bilo bez pravih nacionalista, nacionalista kao onih i iz 1941. Upravo su ljudi koji su štovali tu ideologiju, koju vi nazivate zločinačkom i 1991. krenuli u boj za jedinu nam domovinu. Možda zaboravljate, ali u crnim odorama s ustaškim znakovljem, HOS-ovci i ostali vojnici bili su spremni dati svoj život ili su ga dali. Sjećate li se i danas brigada pod imenom "Jure Francetić" ili "Rafael Boban"? Te brigade nisu bile komunističke odnosno kako vi volite reći antifašističke, kakve su bile brigade, samo ime govori, a upravo su vojnici, naši vitezovi tih brigada stvorili ovu današnju Republiku Hrvatsku.
Hrvatski antifašisti na čelu s maršalom Josipom Brozom Titom nisu spasili čast hrvatskoga naroda, oni su je okaljali već 1945. s najgorim, nakon rata nikada kažnjenim zločinom Bleiburgom. Možda je i bolje da ne nabrajamo ostale zločine koje su počinili Partizani nad nevinim stanovnicima.
Ako nijedan zločin nema opravdanja, kako to da vi vaše zločine uvijek opravdate i uvijek nađete opravdanje? Po čemu ste vi to zaslužili imati opravdanje za milijun žrtava koje je počinio antifašizam odnosno komunizam u Jugoslaviji? Za zločin iz osvete ne postoji opravdanje, jer danas ako mi ubijemo nekog starog Partizana za kojeg znamo da je radio zločine nad našim predcima ići ćemo u zatvor. Tko je od vaših kolega iz Partizana ikada vidio zatvor iza brave? Nitko. Naveli ste u govoru da su oni iz 1941. ubijali iz rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti. To su čiste laži vas komunista. Objasnite nam, zašto je u NDH postojala Srpska Pravoslavna Crkva, zašto je Poglavnik dr. Ante Pavelić prvi izgradio u Zagrebu džamiju? Zašto je postojala ona poznata izreka u NDH: "Brat je mio koje vjere bio." U NDH logorima stradali su samo politički protivnici koji su se borili protiv te domovine, a kada vam netko napadne domove i narod, valja se branit, zar ne? Ako govorimo o rasnim zakonima, postojali su i u NDH, no objasnite nam kako je trener boksačke reprezentacije u NDH upravo bio crnac Jimmy Lyggett?
I mi ćemo kao i vi ići korak dalje i reći da se pokret iz 1941. i pokret iz 1991. ne može usporedit s onim vašim koji je stvoren da sruši Hrvatsku domovinu i dođe na vlast masakrom nad Hrvatskim stanovništvom. Vi ste se borili pod trobojnicom s petokrakom, a mi smo se borili pod Hrvatskom trobojnicom i Hrvatskim grbom, istim onim koji se vijorio 1941., istim onim koji je u našim srcima bio i 1991. Povijest ne možemo mijenjat, tu ste gospodine Mesiću u pravu, no, ne možete ju ni lažirati kako vi i vaši drugovi to godinama činite.
I za kraj poručujemo vam da mi nećemo više dozvoljavat da trujete svojim lažima našu domovinu, nećemo dozvoliti da pljujete po prolivenoj mučeničkoj krvi našeg naroda. Pozdravljamo vas starim hrvatskim "pokličem" ponosnim i pravim domoljubnim Za Dom Spremni!
Hrvatski Nacionalisti
Zagreb, 17.01.2009.
Dana 17.siječnja 2009. godine, u Zagrebu održan je skup obilježavanja 65. godišnjice osnutka 10. zagrebačkog korpusa Narodnooslobodilačke vojske. Na tom skupu okupili su se Jugo nostalgičari, možete govoriti što hoćete, no upravo to jeste.
Iako govorite da svatko mora poštovati Ustav Republike Hrvatske, vi ga prvi niste poštovali i prekršili ste ga otkrivanjem u Haagu državnih tajni. Prvo ga vi ne poštujete kada govorite da ste stavili temelje za slobodnu Hrvatsku. Gospodo, nakon Jugoslavije i takozvanog bratstva i jedinstva Hrvatska je vodila 5 godina teške bitke, krv je tekla u potocima, a nizala se žrtva za žrtvom. Ti ljudi krenuli su u boj za domovinu i granice koje su bile još prisutne za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Ako niste upoznati s povijesti, upravo se 1941. godine, dana 10. travnja u Zagrebu proglasila putem radio prijemnika Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Nakon mnogo godina, stoljeća i bitaka za slobodnom Hrvatskom, proglasio ju je Slavko Kvaternik. Vi to nikada nećete priznati, jer pišete svoju povijest, a onu istinu povijesnu omalovažavate i izmišljate laži o istoj. Na vašem skupu, ne samo ovom, nego svim ostalim skupovima gdje se skupljaju nostalgičari, vrlo je vjerojatno da se baš nalaze među vama zločinci koji su već 1945. svoje ruke okrvavili nedužnim stanovništvom, nevinim Hrvatima, majkama i djecom Hrvatske.
Očito da niste svjesni da današnje Hrvatske ne bi bilo bez pravih nacionalista, nacionalista kao onih i iz 1941. Upravo su ljudi koji su štovali tu ideologiju, koju vi nazivate zločinačkom i 1991. krenuli u boj za jedinu nam domovinu. Možda zaboravljate, ali u crnim odorama s ustaškim znakovljem, HOS-ovci i ostali vojnici bili su spremni dati svoj život ili su ga dali. Sjećate li se i danas brigada pod imenom "Jure Francetić" ili "Rafael Boban"? Te brigade nisu bile komunističke odnosno kako vi volite reći antifašističke, kakve su bile brigade, samo ime govori, a upravo su vojnici, naši vitezovi tih brigada stvorili ovu današnju Republiku Hrvatsku.
Hrvatski antifašisti na čelu s maršalom Josipom Brozom Titom nisu spasili čast hrvatskoga naroda, oni su je okaljali već 1945. s najgorim, nakon rata nikada kažnjenim zločinom Bleiburgom. Možda je i bolje da ne nabrajamo ostale zločine koje su počinili Partizani nad nevinim stanovnicima.
Ako nijedan zločin nema opravdanja, kako to da vi vaše zločine uvijek opravdate i uvijek nađete opravdanje? Po čemu ste vi to zaslužili imati opravdanje za milijun žrtava koje je počinio antifašizam odnosno komunizam u Jugoslaviji? Za zločin iz osvete ne postoji opravdanje, jer danas ako mi ubijemo nekog starog Partizana za kojeg znamo da je radio zločine nad našim predcima ići ćemo u zatvor. Tko je od vaših kolega iz Partizana ikada vidio zatvor iza brave? Nitko. Naveli ste u govoru da su oni iz 1941. ubijali iz rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti. To su čiste laži vas komunista. Objasnite nam, zašto je u NDH postojala Srpska Pravoslavna Crkva, zašto je Poglavnik dr. Ante Pavelić prvi izgradio u Zagrebu džamiju? Zašto je postojala ona poznata izreka u NDH: "Brat je mio koje vjere bio." U NDH logorima stradali su samo politički protivnici koji su se borili protiv te domovine, a kada vam netko napadne domove i narod, valja se branit, zar ne? Ako govorimo o rasnim zakonima, postojali su i u NDH, no objasnite nam kako je trener boksačke reprezentacije u NDH upravo bio crnac Jimmy Lyggett?
I mi ćemo kao i vi ići korak dalje i reći da se pokret iz 1941. i pokret iz 1991. ne može usporedit s onim vašim koji je stvoren da sruši Hrvatsku domovinu i dođe na vlast masakrom nad Hrvatskim stanovništvom. Vi ste se borili pod trobojnicom s petokrakom, a mi smo se borili pod Hrvatskom trobojnicom i Hrvatskim grbom, istim onim koji se vijorio 1941., istim onim koji je u našim srcima bio i 1991. Povijest ne možemo mijenjat, tu ste gospodine Mesiću u pravu, no, ne možete ju ni lažirati kako vi i vaši drugovi to godinama činite.
I za kraj poručujemo vam da mi nećemo više dozvoljavat da trujete svojim lažima našu domovinu, nećemo dozvoliti da pljujete po prolivenoj mučeničkoj krvi našeg naroda. Pozdravljamo vas starim hrvatskim "pokličem" ponosnim i pravim domoljubnim Za Dom Spremni!
Hrvatski Nacionalisti
Zagreb, 17.01.2009.
2008. prosinac 10
Spomen na pokolj 1943.godine u Kaštelima i sjećanje na Bihać
U prepunoj župnoj crkvi svetoga Jurja u Kaštel Sućurcu služenjem svete mise zadušnice nekoliko stotina mještana obilježilo je 65. godišnjicu savezničkog
bombardiranja Sućurca i stare mjesne župne crkve. Podsjetimo, 5. prosinca 1943. godine u poslijepodnevnim satima, u 15.05 sati za vrijeme trajanja službe svete riječi pod naletom savezničkih
bombi poginulo je oko stotinu mješana, skupa sa svećenikom don Antom Rubignonijem.
Svečano misno slavlje predvodio je don Emanuel Petrov, koji je tijekom misnog slavlja pročitao imena svih poginulih, ali se i prijestio prilika i događanja iz ondašnjeg ratnog vremena, pri čemu je upozorio kako se takva tragedija nikada ne smije zaboraviti.
Po završetku svete mise i zajedničke molitve kolona vjernika je s upaljenim svijećama krenula rivom prema zvoniku nekadašnje župne crkve, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće i to od strane čelnih ljudi grada Kaštela predvođenih gradonačelnikom Ivanom Udovičićem, predstavnika Mjesnog odbora, predstavnika DVD-a Mladost iz Kaštel Sućurca te predstavnika mnogobrojnih gradskih udruga.
Pokoj vječni nevinim hrvatskim žrtvama koji su poginuli pod naletom britanskih zračnih snaga ( british air forces) pod izlikom da gađaju komandu i veze njemačke vojske.
Takvih je " savezničkih krvavih napada bilo mnogo po hrvatskoj obali , Savi i Dunavu.
Na isti način na Uskrs 1944 godine british air forces granatirali su Bihać i sravnili sa zemljom katedralnu crkvu Sv. Antuna Padovanskog za vrijeme mise.Svi vjernici su poginuli, žene , djeca,starci i sl.
Nitko se nikada za to nije ispričao niti postoji spomen obilježje da se to dogodilo osim u župnim knjigama.
I danas možete vidjeti oštećeni zvonik nekad prekrasne i velike crkve koja je sravnjena i ispred nje se okupljaju mladi i zaljubljeni.
Crkva se nalazila u centru Bihaća uz samu rijeku Unu.
Pored nje je podignuta nova crkva Sv.Antuna Padovanskog.
To treba vidjeti i pomoliti se za nevine hrvatske katoličke žrtve.
09.12.2008. |
Svečano misno slavlje predvodio je don Emanuel Petrov, koji je tijekom misnog slavlja pročitao imena svih poginulih, ali se i prijestio prilika i događanja iz ondašnjeg ratnog vremena, pri čemu je upozorio kako se takva tragedija nikada ne smije zaboraviti.
Po završetku svete mise i zajedničke molitve kolona vjernika je s upaljenim svijećama krenula rivom prema zvoniku nekadašnje župne crkve, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće i to od strane čelnih ljudi grada Kaštela predvođenih gradonačelnikom Ivanom Udovičićem, predstavnika Mjesnog odbora, predstavnika DVD-a Mladost iz Kaštel Sućurca te predstavnika mnogobrojnih gradskih udruga.
Pokoj vječni nevinim hrvatskim žrtvama koji su poginuli pod naletom britanskih zračnih snaga ( british air forces) pod izlikom da gađaju komandu i veze njemačke vojske.
Takvih je " savezničkih krvavih napada bilo mnogo po hrvatskoj obali , Savi i Dunavu.
Na isti način na Uskrs 1944 godine british air forces granatirali su Bihać i sravnili sa zemljom katedralnu crkvu Sv. Antuna Padovanskog za vrijeme mise.Svi vjernici su poginuli, žene , djeca,starci i sl.
Nitko se nikada za to nije ispričao niti postoji spomen obilježje da se to dogodilo osim u župnim knjigama.
I danas možete vidjeti oštećeni zvonik nekad prekrasne i velike crkve koja je sravnjena i ispred nje se okupljaju mladi i zaljubljeni.
Crkva se nalazila u centru Bihaća uz samu rijeku Unu.
Pored nje je podignuta nova crkva Sv.Antuna Padovanskog.
To treba vidjeti i pomoliti se za nevine hrvatske katoličke žrtve.
09.12.2008. |
Pretplati se na: Postovi (Atom)
2008. prosinac 08
Ima li u predsjednika Mesića gena velikog Maršala
Mislim, samo sam htio reći da neko stvarno ustaštvo ne postoji u Hrvatskoj, simboli ustaštva koji se pojavljuju nikako ne mogu biti
rehabilitacija ustaštva.. stvarna rehabilitacija se očituje kroz stvarno djelovanje i program stranaka, udruga itd., osobni stavovi su druga priča, nikako rehabilitacija ustaštva!
U Srbiji recimo fašistička stranka je legitimna politička opcija, o stanju u Italiji da i ne govorimo, NJemačkoj, Poljskoj, Češkoj također.. nacističkih i fašističkih simbola ima svuda po
svijetu.. a stvarno djelovanje tih opcija u Hrvatskoj je doslovno nepostojeće, pogotovo uspoređujući se sa ostalim zemljama; tako da.. upravo tako; stvorimo neprijatelja da bi mogli
vladati.. na tom neprijatelju Mesić je izgradio cijeli svoj ugled, bez njega ne bi ni postojao zato svakom prilikom i potencira neke ideološke krize sa naglaskom na ustaštvo.. mislim..
jedna predsjednička institucija da komentira klinca sa fašističkom kapom.. njemačka premijerka ne bi se skidala sa TV-a kada bi činila isto!
Svo to Mesićevo ljevičarenje svodi se na izjave ovakvog tipa: „Moramo se usprotiviti svakoj relativizaciji ili čak negiranju nacifašističkih, odnosno ustaških zločina, svakom pokušaju da
se komunizam, kao ideja, izjednači sa fašizmom, pa se pod firmom zločinačkih ideologija, u istom dahu, osude i odbace. To smo dužni onima kojima odajemo počast, svima onima koji su dali
živote u antifašističkoj borbi, svim žrtvama fašizma, svima kojima smo zahvalni što je antifašizam ugrađen u temelje Hrvatske”, ili: „U Jasenovcu nitko od ubijenih nije bio kriv dok su u
Bleiburgu mnogi od ubijenih krivi za stradale u Jasenovcu”,.
Svakom je iole bolje upućenom građaninu Hrvatske danas jasno gdje koji vjetar puše. Ipak je smiješno poistovjećivanje njemačkih, talijanskih i drugih fašista sa hrvatskim mladićima koji kao i Thompson 1991. godine odlučni da obrane jedinu zemlju Hrvata na svijetu spremno uzviknuše „ZA DOM SPREMNI“ ! Spremni smo braniti i svoje živote dati za jedinu Domovinu, djedovinu i pradjedovinu velikih hrvatskih banova i kraljeva. I kad tako odlučno htjedosmo je braniti nađoše se smutljivci u našem narodu koji htjedoše i dalje biti sluge velikosrbijanske bratije, pa im ništa nevalja u zemlji Hrvatskoj. Traže nazad diktaturu i da mogu privoditi i zatvarati mladiće koji pjevaju : „Ja sam Hrvat nisam komunista, jer virujem u Isusa Krista“ (šest mjeseci zatvora , sa teškim radom)
|
-Rodi, majko, još jednoga brata, Da nam čuva koljevku Hrvata
Oj, Hrvati , ne bojte se rana Nema smrti do sudnjega dana!
Evo braće, evo mitraljeza , Nema lanca koji bi ih veza.
Puška puca, parabola laje, Ustaša se nikom ne predaje !
Iz Imotskog zlatno pero piše: -Mi Hrvati, ne bojmo se više!
Sjajna zvijezdo iznad Metkovića Pozdravi mi Antu Pavelića !
Ja ustaša Grge Prgometa, Iđen kući niko mi ne smeta.
Sveti Ante, ajmo u ustaše, Vratit ćemo što je bilo naše !
Oj, gavrane, otpala ti krila- Što si mrtva domobrana dira !
|
Niti groba niti spomenika, Di je moja poginula dika !
Mariboru kada dođem blizu, Suze same niz obraze klizu.
Mariborska poljano zelena, Hrvatskom si krvlju natopljena.
Hrvatska se zastava razvila, I je dosta u potaji bila.
Oj, Hrvati, lipo vam je ime. Možete se ponositi njime.
Ja sam vojnik Ante Pavelića, Sedma bojna Maksa Luburića.
U Madridu grobnica od zlata, Tu počiva vođa od Hrvata.
Sedam braće sedam stričevića, Služe vojsku Ante Pavelića.
Cvitaj, ružo na Radića grobu, Hrvati te zalivati mogu !
|
Tko danas razuman može regularnu hrvatsku vojsku koja je branila svoju hrvatsku državu uspoređivati sa šumskim pripuzima koji su zgrabili vlast 1945.godine i pobili pola milijuna Hrvata i njihovih obitelji. Prozivajući se nekakvim antifašistima uradili su neviđene zločine nad hrvatskim narodom. Tako su se krvnici kroz povijest uvijek maskirali i pravili janjci, ali zapravo bila je janječa koža, a ispod nje vuk.
Kada je Hrvatsku trebalo sedamdesetih godina prošlog stoljeća značajnim infrastukturnim objektima izgraditi i zaustaviti iseljavanje u zapadnoeuropske zemlje i svijet. Veliki je Maršal zabranio graditi autocestu Zagreb – Split. Smjenio hrvatsko rukovodstvo koje je imalo vizije napretka Hrvatske. Hrvati su opet bačeni na koljena,
A njemu se moralo klicati KAO VELIKOM VOĐI !
I kad je pao berlinski zid, sloboda za mnoge europske narode došla na vrata, VELIKA BRAĆA nama zalupiše vratima ! „E za vas nema slobode“!!!
Kao što su naši stari gangali: „Mariboru kada dođem blizu, suze same niz obraze klizu“,
Tako i ja danas : „ Vukovaru kada dođem blizu, suze same niz obraze klizu“.
Sudbino jedine moje Hrvatske, nemoj biti više tako okrutna. Izdigni iz svoga gnjezda dostojne sinove i posadi vječnu klicu hrvatsku. Da uz Božju pomoć podarimo rodu Hrvata, domovinu koju su pređi naši vazda nosili u svojim srcima. Da kako Ante Pavelić 1942.godine u Hrvatskom saboru kaže: Iznad ovog hrvatskog doma jedini gospodar bude Bog !
2008. studeni 18
Pismo prvopričesnice generalu Gotovini
Imam 10 godina i učenica sam trećeg razreda osnovne škole.Ono što me nagnalo da pišem je događaj ovih dana u našem kraju, a kojem sam i sama svjedok. Naš župnik Don Tomislav nam je dao zadatak da napišemo čestitku za Božić generalu Anti Gotovini u Haag. On je zatvoren u Haagu ali ja ne znam tačno zašto. Svi kažu da je zapovijedao našom hrvatskom vojskom u kojoj je u to vrijeme bio i moj tata. Mnogi su napali župnika zašto nam je to naredio, jer da nas neće pričestiti ako ne napišemo. Pisale su o tome i novine, a bilo je i na televiziji. Baš mi je drago što je sve to bilo na televiziji. Ona žena što je tamo bila prikazana je naša susjeda i ona kaže da joj je Don Tomislav simpatičan. Moja mama isto to kaže, ali ona nije bila na televiziji, a ja bi voljela da sam je vidjela na TV. Meni nije jasno zašto su svi tako protiv Don Tomislava ja neznam da li to treba pisati ili ne, ali kad svećenik kaže onda mislim da treba čestitati Božić genaralu Anti Gotovini. Tata nije imao vremena da mi nešto više kaže o tome, ali me uputio na djeda. Djed mi počme pričati.
Moje djete jasno mi je da ti o ratu neznaš, ali bi o tome trebale biti napisane vaše knjige, možda i jesu u višim razredima da se u povijesti i zemljopisu o tome uči, ja to neznam. Međutim ja ću ti reći ukratko slijedeće. Kad je devedesetih godina prošlog stoljeća počeo rat na ovom našem prostoru, kad su nas Srbi i JNA napali Ante Gotovina je bio u Francuskoj vojsci. Dragovoljno je došao u našu Hrvatsku gdje je po nalogu predsjednika Tuđmana ustrojio sa drugim časnicima i genaralima Hrvatsku vojsku, koja treba obraniti naše krajeve od neprijatelja. Mogao je dušo moja ostati u Francuskoj i dobivati lijepu plaću, i kazati „ vi u Hrvatskoj branite se kako znate“. Međutim, u njemu je prevladala ljubav za rodnom grudom koju su neprijatelji htjeli ratom zauzeti i izbrisati ime Hrvatsko za sva vremena. Svi časnici Hrvatske vojske koji su bili potčinjeni genaralu Gotovini kažu da im nikad nije naredio da naprave bilo kakav propust sa ratnim zarobljenicima, da se vladaju po uredbi Ženevske konvencije, a koja regulira ponašanje vojske i vojnika u ratu. Dovodio je čak nadbiskupa da vojnicima i časnicima drži predavanje što sa katoličkog gledišta znači rat i kako se u ratu treba vojnik ponašati posebno prema zarobljenim vojnicima i civilima.Hrvatski vojnik nikad nije bio osvajač tuđe zemlje, a drugi su naše otimali, kao i u ovom Domovinskom ratu.Zato se u našem narodu razvijao osjećaj za pravdu, na zasadama rimokatoličke vjere. Blažena Djevica Marija majka Sina Božjeg Isusa Krista koju mi častimo kao Kraljica Hrvata uvijek nam je bila na pomoći.Naši vojnici su nosili krunicu oko vrata u ovom ratu uzdajući se u pomoć Majke Božje da ih ostavi na životu. Sačuvala je tako i tvoga oca koji se poslje rata oženio tvojom majkom i dobio brata i tebe.
Djed je malo zastao sa pričom, imala sam osjećaj da će zaplakati.
Zločine u ovom ratu radili su petokolonaši.Sad ću ti ispričati događaj kojem sam ja svjedočio iz Drugog svjetskog rata u Lici.Partizani po nacionalnosti Srbi obukli bi ustašku uniformu i u ranu zoru dolazili u srpska sela izvlačili ljude iz kuća i nekoliko nasred sela ubili. Zatim se hvalili „Kako će ustaše sve Srbe pobiti“. Tako su ti Srbi bježali u partizane, a to je i bio cilj ovih njihovih divljanja. Eto djete moje što su provokatori i petokolonaši.
Zato ti kažem da naš Ante Gotovina sjedi nevin u zatvoru. Uzmi olovku i piši mu:
Dragi Ante, junače i ponosu moga hrvatskog naroda. Evo čekamo još jedno Porođenje Sina Božjega u svojim hrvatskim domovima. Ti čamiš u haaškom zatvoru samo zato što si ljubio i volio svoju Domovinu Hrvatsku, svoju braću Hrvate. Želim ti na nagovor našeg župnika Don Tomislava uputiti ovu Božićnu čestitku sa željom da već idući Božić budeš u svojoj rodnoj Hrvatskoj, da idući Božić budeš kod svoje obitelji, kao što je i moj tata sa nama. Ja ti ne mogu pomoći da izađeš iz zatvora, ali ću svaki dan moliti Krunicu Blažene Djevice Marije da te ona izbavi iz zatvorskih rešetki, da se vratiš svome domu, svojoj obitelji i svim Hrvatima.
2008. studeni 03
2008. srpanj 29
Kako je Ljubo Grepo nasamario ortake DRUGI DIO
Mnogo je za reći o slučaju HIDROELEKTRE
NISKOGRADNJE.
Ovaj put odabrali smo pismo koje
je Jerko Ćesić uputio prof. dr. sc.
Anđelku Runjiću, posljednjem komunističkom
predsjedniku Sabora,
poznatijem pod nadimkom
Bambe
Jerko Ćesić
Gradečak lijevi 74 10000 ZAGREB
Zagreb, 9. srpnja 2008.
Prof. dr. sc. Anđelko Runjić rečeni Bombe Britanski trg 12 10000 ZAGREB
Druže Runjiću,
Ja sam .Jerko Ćesić. Osnivač sam MEDITERAN UNION TUNELA. To poduzeće mojim je vlastitim novcem kupilo 59,56 % dionica HIDROELEKTRE NISKOGRADNJE, kojoj ste Vi na čelu Nadzornog odbora.
Vaš partijski sudrug Rade Pilipović, uz svesrdnu potporu Ljube Grepe, povratnika iz Francuske s javnosti još nedostupnim životopisom, maznuo je bez naknade svih tih 59,56 % dionica HIDROELEKTRE NISKOGRADNJE. Sada ih drži, osim na svome imenu, još i na imenima Petra Marića I Nikole Salopeka, dok ih dio čuva u obliku vlastitih dionica HIDROELEKTRE NISKOGRADNJE.
Vi ste druže Runjiću, kao bivši komunistički predsjednik Sabora, iskoristili ukradene dionice kako biste se domogli položaja predsjednika Nadzornog odbora HIDROELEKTRE NISKOGRADNJE, te odatle već godinama crpite nezakonitu apanažu. Ne grize li Vas zbog toga savjest, nije li Vam neugodno, ne bojite li se pravosuđa?
Očekujem Vaše pokajanje. Sve ovo ću dati u novine, te obavijestiti prof. dr. sc, Matu Crkvenca i prof. dr. sc. Juru Radića.
Jerko Ćesić
Priredio: Dr.Tomislav Dragun
NISKOGRADNJE.
Ovaj put odabrali smo pismo koje
je Jerko Ćesić uputio prof. dr. sc.
Anđelku Runjiću, posljednjem komunističkom
predsjedniku Sabora,
poznatijem pod nadimkom
Bambe
Jerko Ćesić
Gradečak lijevi 74 10000 ZAGREB
Zagreb, 9. srpnja 2008.
Prof. dr. sc. Anđelko Runjić rečeni Bombe Britanski trg 12 10000 ZAGREB
Druže Runjiću,
Ja sam .Jerko Ćesić. Osnivač sam MEDITERAN UNION TUNELA. To poduzeće mojim je vlastitim novcem kupilo 59,56 % dionica HIDROELEKTRE NISKOGRADNJE, kojoj ste Vi na čelu Nadzornog odbora.
Vaš partijski sudrug Rade Pilipović, uz svesrdnu potporu Ljube Grepe, povratnika iz Francuske s javnosti još nedostupnim životopisom, maznuo je bez naknade svih tih 59,56 % dionica HIDROELEKTRE NISKOGRADNJE. Sada ih drži, osim na svome imenu, još i na imenima Petra Marića I Nikole Salopeka, dok ih dio čuva u obliku vlastitih dionica HIDROELEKTRE NISKOGRADNJE.
Vi ste druže Runjiću, kao bivši komunistički predsjednik Sabora, iskoristili ukradene dionice kako biste se domogli položaja predsjednika Nadzornog odbora HIDROELEKTRE NISKOGRADNJE, te odatle već godinama crpite nezakonitu apanažu. Ne grize li Vas zbog toga savjest, nije li Vam neugodno, ne bojite li se pravosuđa?
Očekujem Vaše pokajanje. Sve ovo ću dati u novine, te obavijestiti prof. dr. sc, Matu Crkvenca i prof. dr. sc. Juru Radića.
Jerko Ćesić
Priredio: Dr.Tomislav Dragun
2008. lipanj 08
2008. svibanj 06
Tko je ubio Brunu Bušića
Kliknite naslov i pogledajte dolje na dnu ovaj dokumentarni film
Biografija Brune Bušića
Bruno Busic rodjen je 6. listopada 1939. u zaseoku Busica Draga, Donji Vinjani, Imotski. Svoj knjizevni rad zapocinje u gimnazijskim danima suradjujuci u raznim casopisima. Zbog svojih nacionalnih pogleda i djelovanja izbacen je iz imotske gimnazije, bez prava da nastavi bilo koju skolu na teritoriju Jugoslavije. Nakon dvije godine pauziranja dopusteno mu je zavrsiti gimnazijsko skolovanje. Godine 1964. u Zagrebu je zavrsio Ekonomski fakultet s izvrsnim uspjehom. Dobio je zaposlenje na Institutu za izucavanje povijesti radnickoga pokreta, kojeg je predvodio dr. Franjo Tudjman.Sustavan novinarski rad Bruno Busic zapocinje u "Hrvatskom knjizevnom listu", g.1968, u kojem je uspio naceti teme koje su do onda bile zabranjene, kao sto su rasprave o "amandmanima", o zrtvama rata, o jeziku u JNA i dr. "Hrvatski knjizevni list" bio je uskoro zabranjen, i Bruno Busic, nesto kasnije, postao je suradnik "Hrvatskog tjednika", u kojem je objavio veci broj izvanrednih rasclambi kojima je secirao ruznu jugoslavensku stvarnost i polozaj Hrvata pod komunistickim diktatorskim rezimom.Titovim pucem u Karadjordjevu (Srbija), u prosincu 1971., sruseno je "Hrvatsko proljece", zabranjen je "Hrvatski tjednik", maknuta je vlada SR Hrvatske, osudjeno je na kazne strogim zatvorima i dugorocnim gubitkom radnog mjesta oko 36 tisuca studenata, intelektualaca, radnika, partijskih i republickih sluzbenika. Bruno Busic sproveo je svoju kaznu u najzloglasnijoj robijasnici Stara Gradiska.Poslije izdrzane kazne, pod prijetnjom smrtne kazne koja je trebala biti inscenirana od strane UDB-e kao nesretni slucaj, Bruno odlazi, g. 1975., u emigraciju. U emigraciji je nastavio svoj rodoljubni rad kao pisac odlicnih analiza i kao borac za suverenu i slobodnu drzavu Hrvatsku. Zbog svojih prominentnih zasluga i ugleda kod mlade emigracije bio je izabran apsolutnom vecinom u predstavnicko tijelo Hrvatskog narodnog vijeca.Vrseci svoj veoma vazan zadatak povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske, Bruno Busic odlucio se na osnutak novog mjesecnika "Hrvatski list", kojem je bio urednik samo za prva dva broja. Buduci da je bio postao simbol najciscih i radikalnih hrvatskih htijenja, jugo-rezimu je postao velika smetnja i UDB-a na nj vrsi zlocinacki smrtonosni atentat u Parizu, na dan 16. listopada 1978.
--------------------------------------------------------------------------------Ova kratka biografija objavljena je na ovitku knjige Bruno Busic: "Jedino Hrvatska", Toronto - Zürich - Rim - Chicago 1983.
Biografija Brune Bušića
Bruno Busic rodjen je 6. listopada 1939. u zaseoku Busica Draga, Donji Vinjani, Imotski. Svoj knjizevni rad zapocinje u gimnazijskim danima suradjujuci u raznim casopisima. Zbog svojih nacionalnih pogleda i djelovanja izbacen je iz imotske gimnazije, bez prava da nastavi bilo koju skolu na teritoriju Jugoslavije. Nakon dvije godine pauziranja dopusteno mu je zavrsiti gimnazijsko skolovanje. Godine 1964. u Zagrebu je zavrsio Ekonomski fakultet s izvrsnim uspjehom. Dobio je zaposlenje na Institutu za izucavanje povijesti radnickoga pokreta, kojeg je predvodio dr. Franjo Tudjman.Sustavan novinarski rad Bruno Busic zapocinje u "Hrvatskom knjizevnom listu", g.1968, u kojem je uspio naceti teme koje su do onda bile zabranjene, kao sto su rasprave o "amandmanima", o zrtvama rata, o jeziku u JNA i dr. "Hrvatski knjizevni list" bio je uskoro zabranjen, i Bruno Busic, nesto kasnije, postao je suradnik "Hrvatskog tjednika", u kojem je objavio veci broj izvanrednih rasclambi kojima je secirao ruznu jugoslavensku stvarnost i polozaj Hrvata pod komunistickim diktatorskim rezimom.Titovim pucem u Karadjordjevu (Srbija), u prosincu 1971., sruseno je "Hrvatsko proljece", zabranjen je "Hrvatski tjednik", maknuta je vlada SR Hrvatske, osudjeno je na kazne strogim zatvorima i dugorocnim gubitkom radnog mjesta oko 36 tisuca studenata, intelektualaca, radnika, partijskih i republickih sluzbenika. Bruno Busic sproveo je svoju kaznu u najzloglasnijoj robijasnici Stara Gradiska.Poslije izdrzane kazne, pod prijetnjom smrtne kazne koja je trebala biti inscenirana od strane UDB-e kao nesretni slucaj, Bruno odlazi, g. 1975., u emigraciju. U emigraciji je nastavio svoj rodoljubni rad kao pisac odlicnih analiza i kao borac za suverenu i slobodnu drzavu Hrvatsku. Zbog svojih prominentnih zasluga i ugleda kod mlade emigracije bio je izabran apsolutnom vecinom u predstavnicko tijelo Hrvatskog narodnog vijeca.Vrseci svoj veoma vazan zadatak povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske, Bruno Busic odlucio se na osnutak novog mjesecnika "Hrvatski list", kojem je bio urednik samo za prva dva broja. Buduci da je bio postao simbol najciscih i radikalnih hrvatskih htijenja, jugo-rezimu je postao velika smetnja i UDB-a na nj vrsi zlocinacki smrtonosni atentat u Parizu, na dan 16. listopada 1978.
--------------------------------------------------------------------------------Ova kratka biografija objavljena je na ovitku knjige Bruno Busic: "Jedino Hrvatska", Toronto - Zürich - Rim - Chicago 1983.
2008. travanj 25
Pretplati se na: Postovi (Atom)
2008. travanj 11
Klevetanje crkve
Da mediji, čak i čitave medijske kuće u Hrvatskoj nemaju samo cilj zaraditi novac, zabaviti potrošače, propagirati određenu ideologiju i politiku te pridonijeti informiranju i edukaciji,
potvrđuje najnoviji postupak Europapress holdinga kojim je vrlo grubo i nečasno dezinformirana javnost. Europapress holding omogućio je vrlo promišljeno i vrlo svjesno nekome - bilo iz svoga
sustava bilo nekome izvan toga sustava - neviđen napad na zagrebačkoga nadbiskupa, osobu kardinala Josipa Bozanića, ciljajući Katoličku Crkvu u Hrvatskoj.
Europapress holding od brojnih svojih medijskih publikacija u čak tri - i to u oba svoja dnevnika, Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te u tjedniku Globus - plasirao je neistinu iznesenu u naslovu »Penthouse kardinala Bozanića« i podnaslovom u kojem se kaže da se kardinal seli »u dvoetažni stan iznad luksuznog shoping centra«. U dnevnim listovima ta je dezinformacija plasirana kao oglas za novi broj Globusa, i to u Jutarnjem listu od 2. i 3. travnja te u Slobodnoj Dalmaciji od 3. travnja. Taj »oglas« u Jutarnjem listu (a identičan je objavljen i u Slobodnoj Dalmaciji od 3. travnja), koji od sve te tri tiskovine ima najveću nakladu, svjesno je postavljen na uočljiviju desnu stranicu novina a namjerno je oblikovan s toliko kričave crvene boje i umjetno dodanog žutila da ga ni najpovršniji listatelj, a kamoli čitatelj tih izdanja ne može previdjeti. Primijenjeno je vrhunsko dizajnersko i propagandističko umijeće ne samo da bi oglas sa smišljeno neistinitom porukom bio viđen i pročitan nego da bi se krajnje sofisticirano prenijela poruka koja ima više slojeva i više sadržaja - ovisno o čitatelju koliko je »pismen« za takve sofisticirane poruke. Razumije se da već prvo, najpovršnije »čitanje« prenosi neistinu, dezinformaciju, a sva druga, dublja čitanja prenose i insinuacije koje služe diskreditaciji i kompromitaciji i zagrebačkoga nadbiskupa i Katoličke Crkve.
Posebnost je novoga nekorektnog, neetičkog i neprofesionalnog postupka Europapress holdinga u tome što su akteri te konstrukcije i njihovi naredbodavci jako dobro znali da idu u javnost s čistom neistinom.
Globus s nadnevkom od 4. travnja od 88. do 91. stranice - dakle na čak 4 stranice na kojima je objavljeno samo oko 3 kartice teksta - donosi vrhunski dizajniranu medijsku konstrukciju u kojoj je dovoljno pročitati naslov i zadržati se na slikama da bi se »progutala« nimalo bezazlena poruka idejnog tvorca toga nedjela. Uz stvarne fotografije čitatelju odnosno gledatelju ponuđena je i simulacija unutarnjega uređenja stana, i to ne samo rasporeda i arhitektonskih rješenja nego i unutrašnjega namještenja od namještaja do drugih sitnica, tako da nije izostao ni veliki križ na zidu! Namjerno miješanje fotografija sa stvarnim motivima i čiste izmišljotine, fikcije, ostavlja malo prostora čitatelju odnosno gledatelju za razlikovanje stvarnosti od onoga o čemu netko mašta i to pretače u slike koje djeluju vrlo realno. Oprema teksta, počevši od naslova, sadrži podatke koji su plasirani kao neupitne činjenice a svi ti podaci potpuno su neistiniti te dezinformiraju javnost. Sam tekst, premda je pisan puno nijansiranije i s ogradama, ipak uz stvarne činjenice vezane uz objekt u izgradnji u Medvedgradskoj ulici vrvi i insinuacijama i netočnostima. Potpuno je netočno npr. da je predviđeno da bi u tom budućem trgovačkog središtu stanovali svećenici - što se u tekstu uporno višekratno ponavlja - a kamoli zagrebački nadbiskup. No, u cijeloj toj medijskoj konstrukciji tekst je posve sporedan jer je zamišljeno da slike i urednička oprema prenesu bitnu poruku o tobožnjoj raskoši, luksuzu, neskromnosti i drugim negativnostima crkvenih službenika.
Razumljivo je da je na takvo grubo medijsko konstruiranje došlo reagiranje iz Ureda Zagrebačke nadbiskupije za odnose s javnošću u kojem je postupak označen doslovno kao »zlonamjerna podvala«. Jutarnji list je to reagiranje, objavljeno 4. travnja, posve ignorirao a Slobodna Dalmacija objavila ga je u subotu 5. travnja u skraćenoj verziji, no ti »oglasi« za taj broj Globusa nisu više objavljivani.
Posebnost toga nekorektnog, neetičkog i neprofesionalnog postupka Europapress holdinga je u tome što su akteri te konstrukcije i njihovi naredbodavci jako dobro znali da idu u javnost s čistom neistinom, da nije moguće da bi ikoji zagrebački nadbiskup tek tako napustio nadbiskupski dvor, a ipak su to obznanili javnosti. Upravo su željeli izvesti zlonamjernu podvalu pa nisu ni pokušali kontaktirati ni Zagrebačku nadbiskupiju ni svoje suradnike ili djelatnike koji su im također mogli reći istinu. To očituje da je doista riječ o posebnom postupku, specijalnom zadatku, izvršavanje kojega nema nikakve veze s profesionalnim novinarskim ili medijskim djelovanjem već su mediji, osobito dva dnevnika i tjednik Globus, iskorišteni i zloupotrijebljeni za napad i na zagrebačkoga nadbiskupa i na osobu kardinala Bozanića i na Katoličku Crkvu. Neće se vjerojatno nikada saznati tko je taj napad u koji je uloženo puno profesionalnih vještina naredio ili zapovjedio, ali je očito da nekome strašno smeta i institucija zagrebačkoga nadbiskupa, osobno kardinal Bozanić, a i Katolička Crkva u Hrvatskoj te ih treba svim sredstvima diskreditirati. Čista je iluzija da bi odgovorni u Europapress holdingu - nakon što su zbog skandalozne neprofesionalnosti svoga komentatora koji je objavio izmišljeni intervju s predsjednikom Vlade nagradili s nekoliko tjedana odmora i predaha - zbog ovoga skandaloznog neprofesionalnog i neetičkog postupka ikoga pozvali na odgovornost, pa je jasno da donošenje i formalno postojanje »Temeljnih pravila i načela novinarske etike«, na koja su se obvezali novinari te izdavačke kuće kao i priručnik Sanje Modrić »Kako i zašto?« s podnaslovom »Vrijednosti i standardi novinarstva EPH«, nište neće promijeniti kad je riječ o ocrnjivanju i klevetanju Crkve i njezinih ljudi.
Napisao:Ivan Miklenić (Glas Koncila)
Europapress holding od brojnih svojih medijskih publikacija u čak tri - i to u oba svoja dnevnika, Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te u tjedniku Globus - plasirao je neistinu iznesenu u naslovu »Penthouse kardinala Bozanića« i podnaslovom u kojem se kaže da se kardinal seli »u dvoetažni stan iznad luksuznog shoping centra«. U dnevnim listovima ta je dezinformacija plasirana kao oglas za novi broj Globusa, i to u Jutarnjem listu od 2. i 3. travnja te u Slobodnoj Dalmaciji od 3. travnja. Taj »oglas« u Jutarnjem listu (a identičan je objavljen i u Slobodnoj Dalmaciji od 3. travnja), koji od sve te tri tiskovine ima najveću nakladu, svjesno je postavljen na uočljiviju desnu stranicu novina a namjerno je oblikovan s toliko kričave crvene boje i umjetno dodanog žutila da ga ni najpovršniji listatelj, a kamoli čitatelj tih izdanja ne može previdjeti. Primijenjeno je vrhunsko dizajnersko i propagandističko umijeće ne samo da bi oglas sa smišljeno neistinitom porukom bio viđen i pročitan nego da bi se krajnje sofisticirano prenijela poruka koja ima više slojeva i više sadržaja - ovisno o čitatelju koliko je »pismen« za takve sofisticirane poruke. Razumije se da već prvo, najpovršnije »čitanje« prenosi neistinu, dezinformaciju, a sva druga, dublja čitanja prenose i insinuacije koje služe diskreditaciji i kompromitaciji i zagrebačkoga nadbiskupa i Katoličke Crkve.
Posebnost je novoga nekorektnog, neetičkog i neprofesionalnog postupka Europapress holdinga u tome što su akteri te konstrukcije i njihovi naredbodavci jako dobro znali da idu u javnost s čistom neistinom.
Globus s nadnevkom od 4. travnja od 88. do 91. stranice - dakle na čak 4 stranice na kojima je objavljeno samo oko 3 kartice teksta - donosi vrhunski dizajniranu medijsku konstrukciju u kojoj je dovoljno pročitati naslov i zadržati se na slikama da bi se »progutala« nimalo bezazlena poruka idejnog tvorca toga nedjela. Uz stvarne fotografije čitatelju odnosno gledatelju ponuđena je i simulacija unutarnjega uređenja stana, i to ne samo rasporeda i arhitektonskih rješenja nego i unutrašnjega namještenja od namještaja do drugih sitnica, tako da nije izostao ni veliki križ na zidu! Namjerno miješanje fotografija sa stvarnim motivima i čiste izmišljotine, fikcije, ostavlja malo prostora čitatelju odnosno gledatelju za razlikovanje stvarnosti od onoga o čemu netko mašta i to pretače u slike koje djeluju vrlo realno. Oprema teksta, počevši od naslova, sadrži podatke koji su plasirani kao neupitne činjenice a svi ti podaci potpuno su neistiniti te dezinformiraju javnost. Sam tekst, premda je pisan puno nijansiranije i s ogradama, ipak uz stvarne činjenice vezane uz objekt u izgradnji u Medvedgradskoj ulici vrvi i insinuacijama i netočnostima. Potpuno je netočno npr. da je predviđeno da bi u tom budućem trgovačkog središtu stanovali svećenici - što se u tekstu uporno višekratno ponavlja - a kamoli zagrebački nadbiskup. No, u cijeloj toj medijskoj konstrukciji tekst je posve sporedan jer je zamišljeno da slike i urednička oprema prenesu bitnu poruku o tobožnjoj raskoši, luksuzu, neskromnosti i drugim negativnostima crkvenih službenika.
Razumljivo je da je na takvo grubo medijsko konstruiranje došlo reagiranje iz Ureda Zagrebačke nadbiskupije za odnose s javnošću u kojem je postupak označen doslovno kao »zlonamjerna podvala«. Jutarnji list je to reagiranje, objavljeno 4. travnja, posve ignorirao a Slobodna Dalmacija objavila ga je u subotu 5. travnja u skraćenoj verziji, no ti »oglasi« za taj broj Globusa nisu više objavljivani.
Posebnost toga nekorektnog, neetičkog i neprofesionalnog postupka Europapress holdinga je u tome što su akteri te konstrukcije i njihovi naredbodavci jako dobro znali da idu u javnost s čistom neistinom, da nije moguće da bi ikoji zagrebački nadbiskup tek tako napustio nadbiskupski dvor, a ipak su to obznanili javnosti. Upravo su željeli izvesti zlonamjernu podvalu pa nisu ni pokušali kontaktirati ni Zagrebačku nadbiskupiju ni svoje suradnike ili djelatnike koji su im također mogli reći istinu. To očituje da je doista riječ o posebnom postupku, specijalnom zadatku, izvršavanje kojega nema nikakve veze s profesionalnim novinarskim ili medijskim djelovanjem već su mediji, osobito dva dnevnika i tjednik Globus, iskorišteni i zloupotrijebljeni za napad i na zagrebačkoga nadbiskupa i na osobu kardinala Bozanića i na Katoličku Crkvu. Neće se vjerojatno nikada saznati tko je taj napad u koji je uloženo puno profesionalnih vještina naredio ili zapovjedio, ali je očito da nekome strašno smeta i institucija zagrebačkoga nadbiskupa, osobno kardinal Bozanić, a i Katolička Crkva u Hrvatskoj te ih treba svim sredstvima diskreditirati. Čista je iluzija da bi odgovorni u Europapress holdingu - nakon što su zbog skandalozne neprofesionalnosti svoga komentatora koji je objavio izmišljeni intervju s predsjednikom Vlade nagradili s nekoliko tjedana odmora i predaha - zbog ovoga skandaloznog neprofesionalnog i neetičkog postupka ikoga pozvali na odgovornost, pa je jasno da donošenje i formalno postojanje »Temeljnih pravila i načela novinarske etike«, na koja su se obvezali novinari te izdavačke kuće kao i priručnik Sanje Modrić »Kako i zašto?« s podnaslovom »Vrijednosti i standardi novinarstva EPH«, nište neće promijeniti kad je riječ o ocrnjivanju i klevetanju Crkve i njezinih ljudi.
Napisao:Ivan Miklenić (Glas Koncila)
2008. ožujak 26
Suđenje generalu Anti Gotovini
Govor prvog odvjetnika generala Ante Gotovine
(ispričavamo se zbog nekih prekida koji sus e dogodili tijekom snimanja tona)
Get this widget
(ispričavamo se zbog nekih prekida koji sus e dogodili tijekom snimanja tona)
Get this widget
2008. ožujak 08
Tito postao "brijunski brand"
Nacionalni park Brijuni imat će licencirano pravo korištenja imena Josipa Broza Tita, a tim su povodom ravnatelj NP-a Brijuni Ratomir Ivičić te opunomoćenica obitelji Broz, Saša Broz
potpisali danas na Brijunima Ugovor o pravu na korištenje licence, odnosno korištenje imena, žiga i lika Josipa Broza Tita u komercijalne svrhe.
Po riječima ravnatelja Ivičića, Brijuni su još prije šest godina prvi započeli priču o Titu, odnosno korištenju Titova imena u komercijalne svrhe tako da je ono danas, kako je kazao, "brijunski brand".
"Mi smo legalisti i nakon što je obitelj Broz zaštitila ime, lik i potpis Josipa Broza Tita stupili smo s njima u kontakt i ubrzo dogovorili način korištenja suvenira koje na otoku prodajemo", istaknuo je Ivičić.
Ustvrdivši kako je to od iznimne važnosti za obitelj Broz, Titova unuka i opunomoćenica obitelji Saša Broz kazala je kako obitelj nikada nije dvojila da Brijunima dopusti korištenje imena, žiga i lika Josipa Broza jer je on, kako je rekla, "za ovo otočje bio posebno vezan".
"Brijuni su i do sada na primjeren način Tita koristili u komercijalne svrhe i jedino je to mjesto gdje se još i dan danas njeguje i čuva sjećanje na njega", poručila je Saša Broz. Dodala je da dok obitelj Broz ne osnuje zakladu za mlade i nadarene ljude kojoj će na čelu biti Titov sin Mišo Broz, deset posto prihoda od prodanih suvenira idućih će se godinu dana uplaćivati Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj u Zagrebu. Tim su povodom danas na Brijunima poseban ugovor potpisali ravnatelj Nacionalnog parka Brijuni, Saša Broz i ravnateljica Doma Jasna Ćurković Kelava.
"Upravo zahvaljujući Brijunima i obitelji Broz nastavljamo čuvati uspomenu na Tita jer su i ranije u Dom dolazile mandarine s Brijuna", kazala je Ćurković Kelava.
Kako se danas čulo, Brijuni će prodavati suvenire kojima se cijena kreće od 20 pa sve do 1500 kuna, koliko stoji najskuplji suvenir-zlatna igla s Titovim potpisom. U ponudi su šalice s Titovim slikama, knjižice te mandarine od keramike s Titovim potpisom.
Odgovarajući na pitanje novinara hoće li obitelj Broz dati dozvolu Antunu Vrdoljaku za snimanje dokumentarnog filma o Titu, Saša Broz je rekla kako je čudi što je bez natječaja potpisan ugovor o snimanju takvog filma koji je tek nedavno izašao u javnost bez znanja Vijeća HRT-a, a upravo je HRT izdvojio gotovo osam milijuna kuna za snimanje filma o Titu.
"Vrdoljak je posljednja osoba koja bi trebala snimati film o mom djedu jer je izjavio kako je na vijest da je umro Tito pio pjenušac. Takve izjave moja obitelj i ja smatramo gadljivima i stoga sumnjamo u objektivnost jednog takvog dokumentarnog filma", rekla je Saša Broz dodajući kako se boji krivih i tendencioznih interpretacija povijesnih činjenica iz Titova života.
Hina
Komentari (3)
23-05-2007 12:53
film o Titu
u duhu u kojem su odgojeni, gdje se za kritiku, i doslovno "gubila glava", naravno nda je Brozovoj unučici, nemoguće prihvatiti tvrdnje o "djedu, dobrom drugu Titu" kao ratnom zločincu, organizatoru zločinačkog poduhvata protiv vlastitog naroda, a konačno i ubojici koji je i vlastitim rukama lišavao života ljudska bića ! Dakle, u skladu s poznatom komunistiočkom doktrinom upravljanja informacijama : "ZAUSTAVITE REUTERS" (ili neka g.Vrdoljak prekine sa snimanjem "nepoćudnog" filma!)
damir tučkar
23-05-2007 23:23
najveći dželat
Broz je najveći dželat svog naroda u ime komunističke ideje. Mnogi narodi su imali svoje dželate npr Rusi Staljina, Englezi više njih: Henrik VIII, Cromvel pa eto i mi Hrvati se imamo čime ponositi, blago nama. Imamo svog dželata. Brozovima preporučujem da poromjenu prezime.
Bosanac
27-05-2007 09:03
najveći dželat
Hrvatski svjetski kongres Hrvatske svjetske igre HKZ u Švicarskoj HOUS - Hrvatski ognjištari u Švicarskoj Da li je Tito zaslužio spomenik? Komunizam – Najkrvavija ideologija 20-tog stoljeća Piše Osvin Gaupp U Hrvatskoj se spomenici ili obilježja bilo kojem djelatniku iz doba NDH (Budak, Francetić) žustro uklanjaju, bez rasprave o stvarnim djelima dotičnih. Ne želi se provocirati Europu sa bilo kojom i mikroskopski malom sumnjom da bi jedan ili dva Hrvata mogli evocirati uspomene na jedan totalitarni režim. Specijalno sada kada želimo postići uvjete za pregovore o ulasku u EU. I onda su nepoznati počinitelji u noći od 18. na 19. prosinca 2004. eksplozivom skinuli glavu Titovom spomeniku u Kumrovcu. Digla se čitava relevantna hrvatska medijska javnost na noge i osudila taj čin kao barbarizam i povredu osjećaja svih žrtava fašizma. U osudu tog "oskvrnuća" maršala uključila se i oporba, što je zbog njihovih komunističkih korijena sasvim razumljivo, a uključila se i vlada, i to opet zbog bojazni da skidanjem sa pijedestala "antifašističkog borca" ne uznemirimo Europu. A što su ustvari svi osudili? Osudili su jedan čin koji se u Titova vremena prakticirao na veliko kako na spomenicima, uglavnom hrvatskim, tako i na živim ljudima, prije svega Hrvatima. Istina, nisu se uvijek doslovno skidale glave, ali za razliku od Titovog spomenika koji od 11.04.2005. opet stoji u punom sjaju, ljudi su bili definitivno likvidirani, da upotrijebim tadašnju terminologiju kojom su se opisivala umorstva nepoželjnih. Ima i glasova koji tvrde da je Titov spomenik umjetničko djelo i kao takvo ga treba sačuvati. Na kraju krajeva to je djelo našeg velikog kipara Antuna Augustinčića. Tu treba podsjetiti da je taj isti umjetnik napravio i spomenik Anti Paveliću. A ono što Fumiću i drugovima koji odlaze na hodočašće u Kumrovec nikako nije jasno, ali i očito i većini zapadnih Europljana, jer nisu bili direktno pogođeni, pokazuje tabela najvećih krvnika 20-tog stoljeća. Najkrvaviji diktatori 20-tog stoljeća Diktator Ideologija Država Razdoblje Broj žrtava u mil. Josef V. Staljin komunist SSSR 1929 – 53 42,67 Mao Tse Tung komunist Kina 1923 – 76 37,83 Adolf Hitler fašist Njemačka 1933 – 45 20,95 Chang Kai Shek fašist Kina 1921 – 48 10,21 Vladimir I. Lenjin komunist SSSR 1917 – 24 4,02 Tojo Hideki fašist Japan 1937 – 45 3,99 Pol Pot komunist Kambodža 1968 – 87 2,40 Yahya Khan militarist Pakistan 1971 1,50 Josip Broz Tito komunist Jugoslavija 1941 – 87 1,17 (Izvor: www.hawaii.edu.powerkills) Najveći zločini u povijesti počinjeni su u ime nekakvih ideologija, jer se onda mogu opravdati sa "višim ciljevima". Makar se statistika uvijek treba promatrati sa skepsom i dobrom dozom zdravog razuma, ipak tabela nedvosmisleno pokazuje da je u 20-tom stoljeću najviše zločina počinjeno u ime komunizma. Zna se čuti argument da se ti zločini ne mogu poistovjetiti sa zločinima fašizma, jer eto oni su učinjeni u namjeri da se stvori jedan bolji svijet, dok fašistički zločini proizlaze iz rasizma. I to stajalište zastupaju upravo oni, koji nas u slučaju naših haških optuženika uvjeravaju, da je zločin zločin bez obzira iz kojih razloga je počinjen. A istina je, da su oba režima u suštini vrlo slična i po ideologiji i po metodama održavanja vlasti. I dok jedan sistem definira rasnog, drugi vidi klasnog neprijatelja, a oba sistema bezobzirno likvidiraju sve neistomišljenike. I gdje je tu razlika? A naš Tito je sa svojim skromnim sredstvima uspio zauzeti respektabilno 9-to mjesto na toj ljestvici najkrvavijih diktatora. I dok su Staljinovi spomenici srušeni, a da se u Europi nitko nije bunio zbog oskrvnuća "antifašiste", mi drhtimo da li će kumrovečki događaj uzbuditi Europu. A ime Tita još uvijek obilježava jedan zagrebački trg u centru grada. Bez obzira na to što dijelimo europske stečevine demokracije i antitotalitarizma. Zanemarujući metode kojima se je Tito služio u postizavanju prije svega svojih osobnih ciljeva, može se postaviti pitanje kako bi Hrvatska izgledala da ga nije bilo i da li rezultat opravdava žrtvovanje hrvatskih kćeri i sinova na tom putu. Drugim riječima, da li bi bez Tita ostvarenje samostalne Hrvatske bilo uopće moguće? Mislim da je u Hrvatskoj nemoguće naći konsens u odgovoru na to pitanje i da će ono prema tome uvijek ostati otvoreno. Ali sigurno je, da Titove misli nikad nisu išle u pravcu samostalne Hrvatske i da je on za očuvanje Jugoslavije bio spreman Hrvatsku i žrtvovati. Kao i neki današnji političari bio je široke ruke prema susjedima. Srijem i prelijepu Boku Kotorsku, stare hrvatske zemlje, izgubismo zahvaljujući Titu zauvijek. I to usprkos toga što je napisao jednu misao koja je vrlo aktualna i koju bi svaki naš političar trebao slijediti: "Treba služiti svom narodu, a ne tuđinu" (Enciklopedija aforizama, Epoha, 1968 ) . Tito se vlastite izreke nije držao. Ili pri toj izreci nije mislio na hrvatski narod. Spomenika u Hrvatskoj nije zaslužio! Milan Grol Podnoseći ostavku na mjesto podpredsjednika u prvoj poslijeratnoj jugoslavenskoj vladi, sastavljenoj pod pritiskom Britanaca od Tita i Šubašića, Milan Grol je izjavio: "Ovo nije država nego klaonica" .
Po riječima ravnatelja Ivičića, Brijuni su još prije šest godina prvi započeli priču o Titu, odnosno korištenju Titova imena u komercijalne svrhe tako da je ono danas, kako je kazao, "brijunski brand".
"Mi smo legalisti i nakon što je obitelj Broz zaštitila ime, lik i potpis Josipa Broza Tita stupili smo s njima u kontakt i ubrzo dogovorili način korištenja suvenira koje na otoku prodajemo", istaknuo je Ivičić.
Ustvrdivši kako je to od iznimne važnosti za obitelj Broz, Titova unuka i opunomoćenica obitelji Saša Broz kazala je kako obitelj nikada nije dvojila da Brijunima dopusti korištenje imena, žiga i lika Josipa Broza jer je on, kako je rekla, "za ovo otočje bio posebno vezan".
"Brijuni su i do sada na primjeren način Tita koristili u komercijalne svrhe i jedino je to mjesto gdje se još i dan danas njeguje i čuva sjećanje na njega", poručila je Saša Broz. Dodala je da dok obitelj Broz ne osnuje zakladu za mlade i nadarene ljude kojoj će na čelu biti Titov sin Mišo Broz, deset posto prihoda od prodanih suvenira idućih će se godinu dana uplaćivati Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj u Zagrebu. Tim su povodom danas na Brijunima poseban ugovor potpisali ravnatelj Nacionalnog parka Brijuni, Saša Broz i ravnateljica Doma Jasna Ćurković Kelava.
"Upravo zahvaljujući Brijunima i obitelji Broz nastavljamo čuvati uspomenu na Tita jer su i ranije u Dom dolazile mandarine s Brijuna", kazala je Ćurković Kelava.
Kako se danas čulo, Brijuni će prodavati suvenire kojima se cijena kreće od 20 pa sve do 1500 kuna, koliko stoji najskuplji suvenir-zlatna igla s Titovim potpisom. U ponudi su šalice s Titovim slikama, knjižice te mandarine od keramike s Titovim potpisom.
Odgovarajući na pitanje novinara hoće li obitelj Broz dati dozvolu Antunu Vrdoljaku za snimanje dokumentarnog filma o Titu, Saša Broz je rekla kako je čudi što je bez natječaja potpisan ugovor o snimanju takvog filma koji je tek nedavno izašao u javnost bez znanja Vijeća HRT-a, a upravo je HRT izdvojio gotovo osam milijuna kuna za snimanje filma o Titu.
"Vrdoljak je posljednja osoba koja bi trebala snimati film o mom djedu jer je izjavio kako je na vijest da je umro Tito pio pjenušac. Takve izjave moja obitelj i ja smatramo gadljivima i stoga sumnjamo u objektivnost jednog takvog dokumentarnog filma", rekla je Saša Broz dodajući kako se boji krivih i tendencioznih interpretacija povijesnih činjenica iz Titova života.
Hina
Komentari (3)
23-05-2007 12:53
film o Titu
u duhu u kojem su odgojeni, gdje se za kritiku, i doslovno "gubila glava", naravno nda je Brozovoj unučici, nemoguće prihvatiti tvrdnje o "djedu, dobrom drugu Titu" kao ratnom zločincu, organizatoru zločinačkog poduhvata protiv vlastitog naroda, a konačno i ubojici koji je i vlastitim rukama lišavao života ljudska bića ! Dakle, u skladu s poznatom komunistiočkom doktrinom upravljanja informacijama : "ZAUSTAVITE REUTERS" (ili neka g.Vrdoljak prekine sa snimanjem "nepoćudnog" filma!)
damir tučkar
23-05-2007 23:23
najveći dželat
Broz je najveći dželat svog naroda u ime komunističke ideje. Mnogi narodi su imali svoje dželate npr Rusi Staljina, Englezi više njih: Henrik VIII, Cromvel pa eto i mi Hrvati se imamo čime ponositi, blago nama. Imamo svog dželata. Brozovima preporučujem da poromjenu prezime.
Bosanac
27-05-2007 09:03
najveći dželat
Hrvatski svjetski kongres Hrvatske svjetske igre HKZ u Švicarskoj HOUS - Hrvatski ognjištari u Švicarskoj Da li je Tito zaslužio spomenik? Komunizam – Najkrvavija ideologija 20-tog stoljeća Piše Osvin Gaupp U Hrvatskoj se spomenici ili obilježja bilo kojem djelatniku iz doba NDH (Budak, Francetić) žustro uklanjaju, bez rasprave o stvarnim djelima dotičnih. Ne želi se provocirati Europu sa bilo kojom i mikroskopski malom sumnjom da bi jedan ili dva Hrvata mogli evocirati uspomene na jedan totalitarni režim. Specijalno sada kada želimo postići uvjete za pregovore o ulasku u EU. I onda su nepoznati počinitelji u noći od 18. na 19. prosinca 2004. eksplozivom skinuli glavu Titovom spomeniku u Kumrovcu. Digla se čitava relevantna hrvatska medijska javnost na noge i osudila taj čin kao barbarizam i povredu osjećaja svih žrtava fašizma. U osudu tog "oskvrnuća" maršala uključila se i oporba, što je zbog njihovih komunističkih korijena sasvim razumljivo, a uključila se i vlada, i to opet zbog bojazni da skidanjem sa pijedestala "antifašističkog borca" ne uznemirimo Europu. A što su ustvari svi osudili? Osudili su jedan čin koji se u Titova vremena prakticirao na veliko kako na spomenicima, uglavnom hrvatskim, tako i na živim ljudima, prije svega Hrvatima. Istina, nisu se uvijek doslovno skidale glave, ali za razliku od Titovog spomenika koji od 11.04.2005. opet stoji u punom sjaju, ljudi su bili definitivno likvidirani, da upotrijebim tadašnju terminologiju kojom su se opisivala umorstva nepoželjnih. Ima i glasova koji tvrde da je Titov spomenik umjetničko djelo i kao takvo ga treba sačuvati. Na kraju krajeva to je djelo našeg velikog kipara Antuna Augustinčića. Tu treba podsjetiti da je taj isti umjetnik napravio i spomenik Anti Paveliću. A ono što Fumiću i drugovima koji odlaze na hodočašće u Kumrovec nikako nije jasno, ali i očito i većini zapadnih Europljana, jer nisu bili direktno pogođeni, pokazuje tabela najvećih krvnika 20-tog stoljeća. Najkrvaviji diktatori 20-tog stoljeća Diktator Ideologija Država Razdoblje Broj žrtava u mil. Josef V. Staljin komunist SSSR 1929 – 53 42,67 Mao Tse Tung komunist Kina 1923 – 76 37,83 Adolf Hitler fašist Njemačka 1933 – 45 20,95 Chang Kai Shek fašist Kina 1921 – 48 10,21 Vladimir I. Lenjin komunist SSSR 1917 – 24 4,02 Tojo Hideki fašist Japan 1937 – 45 3,99 Pol Pot komunist Kambodža 1968 – 87 2,40 Yahya Khan militarist Pakistan 1971 1,50 Josip Broz Tito komunist Jugoslavija 1941 – 87 1,17 (Izvor: www.hawaii.edu.powerkills) Najveći zločini u povijesti počinjeni su u ime nekakvih ideologija, jer se onda mogu opravdati sa "višim ciljevima". Makar se statistika uvijek treba promatrati sa skepsom i dobrom dozom zdravog razuma, ipak tabela nedvosmisleno pokazuje da je u 20-tom stoljeću najviše zločina počinjeno u ime komunizma. Zna se čuti argument da se ti zločini ne mogu poistovjetiti sa zločinima fašizma, jer eto oni su učinjeni u namjeri da se stvori jedan bolji svijet, dok fašistički zločini proizlaze iz rasizma. I to stajalište zastupaju upravo oni, koji nas u slučaju naših haških optuženika uvjeravaju, da je zločin zločin bez obzira iz kojih razloga je počinjen. A istina je, da su oba režima u suštini vrlo slična i po ideologiji i po metodama održavanja vlasti. I dok jedan sistem definira rasnog, drugi vidi klasnog neprijatelja, a oba sistema bezobzirno likvidiraju sve neistomišljenike. I gdje je tu razlika? A naš Tito je sa svojim skromnim sredstvima uspio zauzeti respektabilno 9-to mjesto na toj ljestvici najkrvavijih diktatora. I dok su Staljinovi spomenici srušeni, a da se u Europi nitko nije bunio zbog oskrvnuća "antifašiste", mi drhtimo da li će kumrovečki događaj uzbuditi Europu. A ime Tita još uvijek obilježava jedan zagrebački trg u centru grada. Bez obzira na to što dijelimo europske stečevine demokracije i antitotalitarizma. Zanemarujući metode kojima se je Tito služio u postizavanju prije svega svojih osobnih ciljeva, može se postaviti pitanje kako bi Hrvatska izgledala da ga nije bilo i da li rezultat opravdava žrtvovanje hrvatskih kćeri i sinova na tom putu. Drugim riječima, da li bi bez Tita ostvarenje samostalne Hrvatske bilo uopće moguće? Mislim da je u Hrvatskoj nemoguće naći konsens u odgovoru na to pitanje i da će ono prema tome uvijek ostati otvoreno. Ali sigurno je, da Titove misli nikad nisu išle u pravcu samostalne Hrvatske i da je on za očuvanje Jugoslavije bio spreman Hrvatsku i žrtvovati. Kao i neki današnji političari bio je široke ruke prema susjedima. Srijem i prelijepu Boku Kotorsku, stare hrvatske zemlje, izgubismo zahvaljujući Titu zauvijek. I to usprkos toga što je napisao jednu misao koja je vrlo aktualna i koju bi svaki naš političar trebao slijediti: "Treba služiti svom narodu, a ne tuđinu" (Enciklopedija aforizama, Epoha, 1968 ) . Tito se vlastite izreke nije držao. Ili pri toj izreci nije mislio na hrvatski narod. Spomenika u Hrvatskoj nije zaslužio! Milan Grol Podnoseći ostavku na mjesto podpredsjednika u prvoj poslijeratnoj jugoslavenskoj vladi, sastavljenoj pod pritiskom Britanaca od Tita i Šubašića, Milan Grol je izjavio: "Ovo nije država nego klaonica" .
Spomenik Smoji u Splitu
Homilija biskupa dr.Ratka Perića na blajburškom polju 16.5.2009.
Deklaracija o osudi procesa kardinalu Alojziju Stepincu
Dio propovijedi mons.Slobodana Štambuka na Blajburgu 17.5.2008.
Propovijed mons.Slobodana Štambuka na Blajburgu 17.5.2008.(tekst)
Homilija kardinala dr.Josipa Bozanića na Blajburškom polju 13.5.2007.godine
Umro je Jozo Radanović
About | 
Print Version | Sitemap | 
Recommend this site!
google-site-verification=WNCm9kq6nl9Hq0j0cMwpsxe6hJ3Z8r7YLKAJo8H_VB0
Print Version | Sitemap | Recommend this site!google-site-verification=WNCm9kq6nl9Hq0j0cMwpsxe6hJ3Z8r7YLKAJo8H_VB0
